KULTURA
Kultura: SATIRA
E, ljudi moji! Pa se sad svi čude što se glasati može i sa koronom.
A što se ne bi moglo? Samo staviš maskicu. I glasaš.
...
Jer korona je bolest koja je raznolika. Pa tako u dućanima se ne hvata a u školama se hvata. Pa je zarazna osim na glasanju. Tamo nije zarazna. Jer glasačko mjesto je prirodni dezificijens. Tu se ništa ne hvata. Ni pamet. Jer se uvijek glasa onako kako pamet ne nalaže.
A i što ne bi glasali? Glasati se mora. I to svi. I mlado i staro, i živo i mrtvo, i zdravo i bolesno, i ovi i oni. Glasaju svi. I oni u staračkim domovima. A ni ne znaju da glasaju. Misle da zaokružuju novi jelovnik. Na kojem će biti svega; i sladoleda, i čokolade, i kolača... I ptičjeg mlijeka. Ako ne glasaju posjetit će ih korona. A ima nas. Glasača. Bar jedno pol milijarde. Samo smo se strateški rasporedili. Po cijelom svijetu. Ima nas ko Rusa i Amera zajedno. Ali nismo toga svjesni. Pa mašinerija zagrabi koliko i kako joj treba.
Koronu su izmislili Hrvati
Meni sve više izgleda da smo koronu izmislili baš mi. Pa uvalili Kinezima. Da oni najebu. Jer nama ta korona paše. Rihtamo ju kako nam odgovara. Štelamo ko majstor mašinu. I dok svijet stenje i cvili mi uživamo. Prvo klinci. Jer nema škole. Zašto? Sjećate se štrajka profesora? Ajmo se kladit da su sindikati i vlada sklopili dogovor. Veli vlada: "Odustanite od štrajka a mi ćemo vam produžiti ljetne praznike, neće biti mature a ni završnih ispita." Veli sindikat profesora: "Ajd, može!". I bi korona.
I praznici se produžili za 2 mjeseca. I nema mature. Ni ispita. Ni nastave. A sve plaćeno. Jer korona radi za nas. Za njih. Za vladu. Jer tako se dogovara sa sindikatima. Ne sa radnicima. Njih ko hebe. Ko i profesore. I đake. I roditelje.
Ekonomija propada - boli nas tuki
Cijeli svijet zabrinut jer ekonomija i gospodarstvo propadaju. A nas boli tuki... Jer nemamo ni ekonomije ni gospodarstva. Ni privrede. Ni poljoprivrede. Vele uzgajivači svinja da će ubiti svinje. Ko da su do sada svinje umirale prirodnom putem. Joj gle - Pisava nam umrla! Od starosti. Ma kog briga za svinje. I seljake. I poljoprivrednike. Kod nas je to nebitno. Od toga se ne živi.
Budućnost je u političkim strankama
Jedina grana koja kod nas uspijeva, funkcionira i raste je - politika. U prosjeku svaki tjedan dobijemo jednu novu stranku. Još malo pa će biti više stranaka nego stanovnika. Jer svatko normalan ide u političare. Pa neće u poljoprivrednike? Ili uzgajivače svinja? Pa ko to normalan čeka penziju radeći? Zašto pjevati, glumiti, graditi, biti doktor, arhitekt, vozač kamiona, radnik na šalteru....? Kad možeš u politiku. Pa u Sabor. Vladu. Pa za par mjeseci u penziju. I to vrhunsku.
A kad pustiš koronu ni političari ne rade. Rade njihovi ljudi. Koji su bili glupi pa nisu odmah ušli u politiku. Kad je bilo vrijeme. Nego su čekali. I dočekali. Pa će sad. Jel, a što vi čekate? Aj se radije primite posla i osnujte stranku. Dok još ima ljudi koji nisu u strankama.
A što se izbora tiče, ne brinite. Jer da izbori nešto znače - odavno bi ih ukinuli!
Foto: 1. DPCM
Autor: Irinej Mucak
