POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
Nakon mjesec i pol dana 16. kolovoza 1994. okončana je dugotrajna akcija iskazivanja javnog revolta hrvatskih prognanika.
Nezadovoljni djelovanjem UNPROFOR-a, oni su 1. srpnja ujutro blokirali 19 kontrolnih točaka po cijeloj Hrvatskoj, blokiravši tako prijelaze u takozvane UNPA zone, odnosno prometnice kojima su se od sredine 1992. kretali samo pripadnici UN-a.
...
Prognanici su iskazali nezadovoljstvo zbog neprovođenja plana Cyrusa Vancea za Hrvatsku, kao i rezolucija Vijeća sigurnosti.
Naime, već treću godinu nije se riješilo pitanje sigurnog povratka u okupirana područja, razmjene nestalih i zarobljenih Hrvata, a također se „plave kacige“ optuživalo za krijumčarenje, ponajprije, benzina, posebno na području istočne Slavonije gdje se nalazio kontingent ruskih pripadnika UN-a.
Nezadovoljstvo je iskazivala i hrvatska vlada najavama da neće pristati na produljenje mandata snaga UN-a.
Stoga je 17. srpnja Zastupnički dom Sabora na izvanrednoj sjednici donio Rezoluciju o mandatu mirovnih snaga, kojom se od UN-a traži rješavanje trogodišnje pat pozicije zbog koje je 250 tisuća ljudi i dalje u progonstvu.
Pritisak je nastavljen i prosvjedima pred sjedištem UNPROFOR-a u Zagrebu. Vladala je sve veća napetost jer su u jeku turističke sezone i pripadnici UN-a počeli blokirati prometnice u znak protesta. Nakon dugih pregovora napokon je 28. srpnja otvoreno sedam prijelaza prema UNPA područjima.
Iako je aktualni predsjednik Vijeća sigurnosti, ruski veleposlanik Jurij Voroncov oštro ukorio Hrvatsku zbog prometnih blokada, ubojstvo i ranjavanje dvojice sudionika prometa kod Pakraca, događaji 9. kolovoza iznova su upozorili na neučinkovitost snaga UN-a jer se zločin dogodio neposredno kod njihovih objekata.
Akcija blokade trebala je trajati do 30. rujna kada je UN trebao izglasovati novi mandat „plavih kaciga“.
Ipak, zajednički pritisak hrvatske vlade i prognanika očito je donio rezultate i u interesu hrvatske države kriza je završena nakon 46 dana blokade.
Foto: 1. scrshot HRT
Autor: Tomislav Šulj
