POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
Memorandum o suradnji u obrambenim i vojnim odnosima
Nakon niza ugovora o suradnji, 29. studenog 1994. Republika Hrvatska je potpisivanjem vojnog sporazuma okrunila zbližavanje s vodećom svjetskom velesilom, Sjedinjenim Američkim Državama.
Cijela 1994. godina predstavljala je preokret u diplomatskoj uspješnosti Hrvatske, a posebno druga polovica te godine kada je ostvaren čitav niz diplomatskih uspjeha.
...
Dok su američki i hrvatski ministri obrane Gojko Šušak i William Perry potpisivali sporazum o suradnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman okončao je vrlo zapaženu diplomatsku turneju po zemljama Južne Amerike. Turneja je počela u Čileu, a završila posjetom Argentini.
Za to vrijeme u Pentagonu su dvojica ministara potpisala „Memorandum o suradnji u obrambenim i vojnim odnosima“.
Iako sadržaj sporazuma Šušak-Perry nije bio objavljen, bilo je jasno da su potpisani daljnji uvjeti suradnje američkih oružanih snaga i Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Točnije, iako naslov možda sugerira drugačije, potpisani dokument nije bio u svrhu obrambenih potreba dviju zemalja, nego zbog potrebe za bliskom vojnom suradnjom.
Naime, nakon okončanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Bosni i Hercegovini te pobjedničkih vojnih operacija hrvatskih snaga Cincar i Zima '94, izvedenih u studenom i prosincu 1994., Sjedinjene Države su u Hrvatskoj prepoznale regionalnu silu sposobnu da odigra odlučujuću ulogu u okončanju rata na prostorima bivše Jugoslavije.
Sljedeće, 1995. godine ta se suradnja na vojnom i političkom planu manifestirala time što su Sjedinjene Države preuzele vodeću ulogu u poticanju prekida oružanih sukoba i trajnog rješavanja krize.
Mudrošću državnog vrha i dobrom diplomacijom Hrvatska je postala najznačajniji partner u provođenju odlučne politike Sjedinjenih Država.
Foto: 1. DPCM/Fb
Autor: Tomislav Šulj
