POVIJEST
U noći s 22. na 23. studenoga 1990., na raskrižju ceste Obrovac–Benkovac iz zasjede je pucano na policijski automobil u kojem su se nalazila trojica policajaca Zadarske Policijske uprave: Goran Alavanja, Stevan Bukarica i Jovo Graovac.
Policajac Alavanja, rodom iz Donjeg Karina, pogođen je sedam puta i preminuo je. Ubojice su izbacili njegovo tijelo, a drugu dvojicu policajca navodno su istjerali iz automobila kojim bježe u smjeru Žegara.
...
Ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac idući dan objavio je u Saboru vijest o ubojstvu Alavanje kao prve žrtve „balvan revolucije“, nakon čega mu je odana počast minutom šutnje.
Mučno ubojstvo nikad nije razjašnjeno niti su pronađeni počinitelji, iako su to nesumnjivo bili pobunjeni Srbi. Poseban pravni problem tragičnog prepada iz studenog 1990. posmrtni je status Gorana Alavanje.
- sadržaj se nastavlja -
Naime u Registru hrvatskih branitelja on je zaveden kao poginuli pripadnik MUP-a sa 111 dana borbenog staža zbog čega ga neki mediji i nevladine udruge ističu kao prvog poginulog sudionika Domovinskog rata.
No valja istaknuti da je Alavanja prije pogibije, na vlastiti zahtjev, premješten iz Biograda u Benkovac, a njegovo ime nalazi se i na peticiji koju su pripadnici MUP-a srpske narodnosti potpisali protiv novoga znakovlja i naziva hrvatske policije.
Time je Alavanja zapravo prešao na stranu srpskih pobunjenika, jer je to područje već tada „de facto” bilo izvan kontrole hrvatske vlasti. Policijski trojac stoga se po dužnosti nije mogao nalaziti na mjestu prepada, osim ako nije bio u službi pobunjenika.
Zanimljivo, Alavanja je prvi na „zvaničnom spisku poginulih boraca Republike Srpske Krajine“, a Alavanjin kolega Bukarica koji je bio ranjen u terorističkom napadu, nakon rehabilitacije pridružio se postrojbama specijalne policije takozvane SAO Krajine.
Štoviše je na osnovu ranjavanja tražio od pobunjenih vlasti u Kninu invalidninu, pri čemu je jasno naveo da je na područje Benkovca došao da bi štitio Krajinu, a ne Hrvatsku.
Obitelj poginulog odbila je da na pogrebu bude netko iz hrvatskog državnog vrha, a zajedno s poginulim Alavanjom pokopana je i prava istina o njegovoj pogibiji. No ostaje činjenica da Goran Alavanja nije poginuo štiteći teritorijalnu cjelovitost i Ustav Republike Hrvatske.
Foto: 1. 24sata.hr, 2. Wikiipedia
Autor: Tomislav Šulj
