U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

Neprijateljske tenkove što su u svibnju 1991. godine prolazili cestama zapadne Hercegovine mnogi su sa strahom ispraćali. Demonstriranjem sile, agresor je pokušao zaplašiti goloruki narod.

Mnogi su tada maštali "samo da im je promijeniti obilježja, da su pod hrvatskim stijegom i da su cijevi okrenute prema napadaču".

...

Rat u Hrvatskoj pokazivao je prednosti tehnike i oklopa, premda je srčanost hrvatskih branitelja odolijevala. Istodobno, u Hercegovini se organiziraju pješačke postrojbe, a tenkovi su nedokučiv san.

I kad je u veljači 1992. godine osnovana prva oklopna postrojba Hrvatskoga vijeća obrane, sastojala se samo od jednoga tenka i dviju samohotki. Pristižu i prvi dragovoljci kojima prekaljeni ratnici s iskustvom hrvatskih bojišta prenose svoja znanja. Na svakodnevnoj izobrazbi svladava se abeceda oklopništva. Utrkujući se s vremenom budući tenkisti uviđaju da će izobrazbi vrlo brzo doći kraj. Sve su češće neprijateljske provokacije s Kupresa u smjeru Tomislavgrada.

Početkom mjeseca travnja 1992. godine na Kupresu počinje neravnopravna bitka. Pješačke snage Hrvatskoga vijeća obrane napredovale su brzo, a neprijatelj je još brže uzmicao. Skromna oklopna postrojba HVO-a kretala se ukorak s pješaštvom.

Ali, dotad pritajen, neprijateljski oklop pokazuje svoju moć. Tenkovi napadača doslovce šeću pokraj hrvatskih branitelja.

Prvi susret s tenkovima krvav je i poguban.

Oružja je za protuoklopnu borbu bilo malo, iskustva takoreći nimalo. Do tenkovske bitke nije ni došlo. Dva stara tenka nisu imala šanse protiv nekoliko desetaka neprijateljskih osamdesetčetvorki.

Loša vidljivost onemogućavala je uzmak. Na kraju neravnopravne bitke, tek osnovana oklopna postrojba prestaje postojati. Od pet oklopa koliko ih je ukupno imala, četiri ostaju na bojištu. Jedan od njih, 'Božji oklop' i danas je nijemim svjedokom Kupresa '92. Među poginulima je i zapovjednik prvog oklopnog voda Hrvatskog vijeća obrane, hrabri vitez Ante Krstanović.

I kada biste danas upitali bilo kojeg sudionika bitke za Kupres 1992. što je presudilo, odgovor bi bio uvijek isti - tenkovi!

Nakon prvih ranih iskustava, moralo se krenuti od samog početka. Nabavljena je nekolicina tenkova, organizira se izobrazba uz istodobno čuvanje crta obrane. Polovicom svibnja 1992. godine u Rami je također osnovana oklopna postrojba. Uz redoviti odlazak na crtu, omci prolaze intenzivnu izobrazbu. Najžešće su borbe za obranu Ravašnice u kolovozu 1992. godine. Vremena za predah nema. Borbe se nastavljaju, ali s novim protivnikom, dojučerašnjim saveznikom. Najprije su napadnuti na prostorima Rame, a zatim i Uskoplja. Iznenadnim napadajima Hrvatima se pokušava uzeti što veći dio područja na kojem su stoljećima obitavali.

U siječnju 1993. godine postrojbe Hrvatskog vijeća obrane uzimaju najjača uporišta protivnika, Krč i Relej. Pješaštvo utvrđuje postojeće crte, a tenkisti čekaju daljnju zapovijed.

Rat dobiva neke nove obrise.

I dok neprijatelj pokušava proširiti bojišnicu u namjeri da razvuče i oslabi snage Hrvatskoga vijeća obrane, tehnika se preješta s ratišta na ratište. Naši oklopnjaci djeluju na bojištima Uskoplja, Rame, Slatine, Bokševice, Pisvira, sve do Drežnice. Tereni su neprikladni za ratovanje. Gotovo nigdje nema tenkoprohodnih smjerova, pa tenkovi ponekad preuzimaju ulogu topništva. I u njoj se dobro snalaze što potvrđuje nadimak kojim su ih protivnici nazvali - "šejtan bageri".

Unatoč terenima koji nisu za korištenje oklopa, tenkisti su bili presudni činitelj oslobađanja Ciganskih livada. Golem je njihov doprinos pri uzimanju jakog neprijateljskog uporišta Here.

Osnutak i ustroj 1. gardijske brigade "Ante Bruno Bušić" koja je nastala iz klasične pješačke postrojbe, značio je proširenje svim rodovima i službama potrebnim takvoj združenoj postrojbi. Prema zapovijedi Glavnog stožera, dvije tenkovske satnije, jedna iz Tomislavgrada, a druga iz Rame, prelaze u sastav "Bušića". Istodobno uz izobrazbu novih pripadnika, na olopnjacima se obavlja remont, itekako potreban nakon dvije godine neprekidnog djelovanja.

Tijekom zatišja na bojištima Herceg-Bosne radilo se bez prekida, jer neprijatelj osim varljivog primirja ništa dobro nije nudio. Dio pripadnika oklopno-mehanizirane bojne prve gardijske odlazi na izobrazbu u Zadar. Ratno iskustvo i osobito kvalitetna izobrazba stvaraju od njih najbolje tenkiste u Hrvatskom vijeću obrane. Oni ujedno preuzimaju zapovjedne dužnosti u OMB-u brigade.

Dok jedni marljivo prolaze izobrazbu, radi se i na oklopnjacima. Vrsni stručnjaci bojne remontne potpore danonoćno su radili na čeličnim titanima. Jedan po jedan, tenkovi su odlazili na remont i vraćali se svojim starim prijateljima. Nastavlja se uobičajeni rad, izobrazba i uvježbavanje posada.

Oklopno-mehanizirana bojna Prve gardijske dosiže zavidnu razinu.

Izučeno ljudstvo i obnovljena tehnika nisu se imali vremena odmarati. Znajući da će ih čekati nove zadaće posebnu su pozornost pridavali održavanju i čuvanju tehnike. A izdvojeni od brigade, bili su mala nepoznanica ostalim temeljnim postrojbama.

Prijemni ispit "Bušića" oklopna je bojna položila s najvišim ocjenama u studenom '94.

Pješaštvo se moglo samo ponositi svojim tenkovima koji su išli ili ispred ili ukorak s "Bušićima". Tenkisti su se dugo spremali za tu borbu, dugo su gledali na Kuprešku visoravan s okolnih planina izgarajući od želje za povratkom.

U akciji povratka djelovale su dvije satnije iste bojne s jednim jedinstvenim ciljem, osloboditi što više hrvatskog područja. Pothvat je bio uspješan, oklopnjaci su postali i pravi "Bušići". Oni kojima nije važno samo sudjelovati, nego oni kojima je važno pobijediti. Dovoljno je samo reći da je njihova čelična konjica, sastavljena od prekaljenih ratnika, prva ušla u Kupres!

Tenkisti su postali udarni dio 1. gardijske brigade "Ante Bruno Bušić".

foto: 1.DPCM/Izvor

Autor: Mario Mehaković

Izvor: Hrvatski vojnik

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.