U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

- UVIJEK VJERNI -

Dobri su izvidnici samo oni najodlučniji, fizički i psihički najsposobniji, samo oni koji znaju nadvladati strah i koji ne dopuste situaciji da ih iznenadi.

Njihov je posao sve znati, uvući se neprijatelju u misli, doznati o njemu i više no što i sam zna.

...

To zahtijeva satima i danima promatrati, slušati, puzati ili se šuljati, doći mu tako blizu da čuješ njegov šapat, i istovremeno ostati nevidljiv, a tako prisutan i tako blizu. Oni su oči i uši brigade, jer bez njihovih saznanja ne ide se u akciju niti se poduzimaju bilo kakve radnje na terenu.

Za njih se zna, no ipak malotko što i kako rade.

Riječ je  o izvidnicima 2. gardijske brigade "Gromovi", koji udare kao što im i ime brigade kazuje, iznenada i neočekivano ali tamo gdje treba, spremno i odlučno u duhu poruke što je nose na rukavu "semper fidelis", uvijek vjerni.

Tamo gdje je po zadaći kretala Druga gardijska išli su i izvidnici, djelujući u početku kao izvidnički i diverzantski vodovi, da bi se u prosincu 1992. stopili u jednu izvidničku satniju. Prošli su i upoznali, kažu, Baniju uzduž i poprijeko, pa sve do kamenjara krajnjeg juga.

Ubaciti se u neprijateljevu dubinu, napraviti pakao i vratiti se, prikupiti podatke o pokretu ili snazi neprijatelja, uništiti neki od zadanih ciljeva, omesti ili navesti neprijatelja na krivi trag kako bi glavnina postrojbe mogla neometano djelovati... samo su neke od zahtjevnih zadaća izvidničkih postrojbi, no dovoljne  da pojmimo osobitost i težinu njihova posla. U njemu se, kažu, ne smije griješiti, jer pogreške su kobne prije svega za njih same, a potom i za one koji računaju na njih.

Zadaće ih najčešće vode u neprijateljevu dubinu, te ni susreti s njihovim izvidničkim ophodnjama nisu rijetkost. I dok bi drugima i na samu tu pomisao srce brže zakucalo, na izvidnicima je da upravo u takvim trenutcima ostanu prisebni i da vladaju situacijom. Kako sami ističu, najvažnije je reagirati prvi, jer tko će koga prvi spaziti i ispravno i brzo postupiti, taj će, napominju, i dulje živjeti.

No svaki izvidnik zna da je takve susrete dužan izbjegavati upravo zato da bi služio svrsi, a ako do njih ipak dođe tada sve ovisi o uvježbanosti, rutini, spontanosti i prisebnosti. To je i razlog da izobrazbi pridaju iznimnu važnost, jer u načelu kako su dobro opremljeni u toj će mjeri i zadaća biti uspješna.

Uče sve što misle da bi im u određenim okolnostima koristilo služeći se iskustvima drugih vojski, ponajviše zapadnih. Prikriveno kretanje i sporazumijevanje pokretima u osnovi je svake zadaće, pa tako i obuke. A ona od izvidnika traži prije svega da bude u iznimno dobroj fizičkoj kondiciji. No, osim nužnih predispozicija izvidnik mora znati suzbiti i kontrolirati strah, jer on je i najčešće u prilici da se nađe oči u oči s neprijateljskim vojnikom. U takvim je trenutcima fizička snaga manje bitna, najvažnije je biti priseban i brz i riješiti situaciju u vlastitu korist. Istaknimo još jednom, onaj tko je pokrete usavršio do automatizma, tko je u kritičnim trenucima sposoban zaboraviti strah i ima, kao kažu izvidnici ono "nešto", posjeduje sve uvjete za vrhunskog izvidnika.

U vrijeme Domovinskog rata od novih mladih pripadnika koji su se javljali u brigadu pokušavali su prije svega stvoriti hrvatske vojnike, pa tek onda izvidnike. I kako svaki rad u kojeg ulažeš mnogo daje rezultate i ti će mladići, ako svoj posao shvate profesionalno i ako su prožeti s dovoljno motivacije, postati nezamjenjivi. Uz obuku koja je stalna, naporna i zahtjevna, svakom se novom pripadniku nastoji usaditi to da iako mnoge stvari prilikom obavljanja njihovih zadaća ovise o pojedincu ipak je dobra i uspješna akcija ona zajednička, kolektivna. Možda i više nego drugdje ovdje do izražaja dolazi jedno, a to je ako jedan pogriješi - plaćaju svi.

Tadašnji pomoćnik zapovjednika natporučnik Damir Žerjav govorio je kako svaki izvidnik mora biti svjestan onog što radi i da to radi s motivacijom. I uz probleme koji su u ovom poslu neminovni, ali manje važni, osnovno je da su svi novopridošli na pravcu zadaće koju treba izvršiti. Spremnost postrojbe za izvršavanjem bilo kojeg postavljenog cilja nije sporna, iz tog razloga i jesu tu. Glavni kostur postrojbe ipak su provjereni borci Domovinskog rata koji su išli dalje i u daleko težim prilikama, oni su napominje Žerjav, vjerni cilju koji ih je prvog dana okupio.

Svaki je dan radni, ako nisu na terenu svakodnevno svladavaju prepreke u bazi ili pod punom opremom idu na kilometarske hodnje, ili pak maskirani noću uvježbavaju orijentaciju, nečujno kretanje, taktičke vježbe. Sve u cilju biti što bolji i uvježbaniji, jer loši izvidnici nikome nisu od koristi. A to se postiže obukom i samoi obukom, danju i noću.

Tihi i samozatajni, kao i zadaće koje obavljaju, ne žele se važnošću stavljati ispred drugih. O njihovom ogromnom značenju svjedoče upravo postrojbe koje na temelju njihovih saznanja kreću u akciju i u njihove se podatke uzdaju. Pa iako za sebe kažu da su postrojba kao i svaka druga, s određenom ulogom i važnošću napomenimo ipak da su dobri izvidnici samo oni najodlučniji, fizički i psihički najsposobniji, najčvršći i najnepokolebljiviji.

Biti izvidnikom ne znači pokušati, to treba željeti.

Mogu li stati uz bok iskusnim i vrsnim izvidnicima Druge gardijske mnogi su saznali tek u njihovoj bazi, i mnogi su tek tada shvatili što je izazov.

foto: 1.DPCM / Emil Majstorović

Autor: Mario Mehaković

Izvor: DPCM, Hrvatski vojnik

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.