PRESS
Piše: Helena Krmpotić
Oni koji Hrvatsku nikada nisu ni željeli danas udobno žive i hrane se poput pijavica na našim leđima!
Za nekoliko dana očekuje nas još jedna proslava vojno-redarstvene akcije Oluja. Vrijeme je to kada brojni uzvanici i političari, u želji za što boljim plasmanom sebe kao vrhunskog hrvatskog proizvoda, aktivno i agilno rade na što boljoj promociji dana koji je označio kraj Domovinskog rata i velikosrpske agresije.
Brojni građani slave 5. kolovoza jer je on svakako dan koji je obilježio modernu hrvatsku državu. Slave ga kao točku na i višegodišnjih patnji, razaranja, ubojstava, raseljavanja, uništavanja i mržnje prema svemu hrvatskom. Što onda stoji iza namjere ministarstva branitelja da se ovogodišnja proslava organizira u Slunju? Zašto vodstvo zemlje odlazi na kninsku tvrđavu poslati uobičajene govore o pobjedi, neovisnosti i hrabrosti naše vojske, iako su to godinama radili u Kninu, pred tisućama uzvanika i postrojbama Hrvatske vojske?
...
Knin više nije HDZ-ov grad, u tome je najveći problem. Nije više ni SDP-ova crvena krpa za brisanje nosa svim domoljubima kojima taj dan znači jako mnogo. Politika je, konačno, maknula šape s Knina, a to onda znači i odsutnost velebnih proslava i hvalisanja dosadašnjim postignućima.
Knin više nije, barem ne jednom godišnje, mjesto odavanja počasti svim hrvatskim braniteljima i stoga nema potrebe trošiti previše novaca na obilježavanje proslave koja političarima posljednjih 20 godina služi kao izvrstan poligon za vlastitu promociju. Drugi, još veći problem, leži u činjenici kako odnosi na relaciji Pantovčak – Markov trg nikada nisu bili lošiji. Postali smo bolno svjesni razlaza mišljenja i zajedničke politike na nedavnim tragičnim požarištima u Splitu, kada je izostao minimum poštovanja i sućuti prema tisućama ljudi koji su izgubili svoje domove i još tisuće onih koji su ih branili do zadnje sekunde. Hladni premijer i očajna predsjednica poslali u javnosti stvarnu sliku koliko loše surađuju i kako uopće nemaju nikakvu zajedničku strategiju oko hrvatskih nacionalnih interesa. Proslava Oluje to će svakako potvrditi još jednom. Stoga je bolje provesti što manje vremena zajedno i na taj način privlačiti što manje pozornosti. Uostalom, predsjednica se voli družiti s građanima, premijer baš i ne.
Slunj kao mjesto obilježavanja pobjedničke vojno-redarstvene akcije Oluja nije odabran slučajno. Grad je u agresiji na Hrvatsku pretrpio strašne gubitke i pao u srpske ruke 16. studenog 1991., a snage specijalne policije i hrvatski dragovoljci nisu uspjeli izržati napade srpskih paravojnih formacija potpomognutih tenkovima JNA. Oko 13 tisuća mještana ne samo tog gradića nego i iz susjednog Veljuna, Plitvica i Vojnića napuštalo je svoje domove a ni danas se ne zna točan broj ubijenih u okupaciji Slunja. Za etničko čišćenje do danas nitko nije odgovarao a mjesto je gotovo grad duhova, s vrlo malim brojem mladih ljudi, bez ikakvih mogućnosti i radnih mjesta.
Državni će protokol tako na kninskoj tvrđavi podići zastavu, zapaliti svijeće i položiti vijence. Možda se dogodi i koje promotivno ljubljenje zastave, sve za bolje kadrove u središnjim informativnim emisijama, uz obavezno rukovanje s nekim prigodono dovedenim herojem Oluje, koji će se na tvrđavi naći iz ni sam ne zna kojih razloga.
Protokol koji gledamo svake godine neće biti lišen srcedrapateljskih poruka i veličanja Domovinskoga rata, na kakve smo već uostalom i navikli. Neće biti ni govora o tisućama ljudi koji upravo u tom trenutku sjede u nekom autobusu na putu za Njemačku ili Austriju a pogotovo ne o 2734 hrvatskih branitelja koji su si oduzeli život nakon Domovinskoga rata.
Predloženi protokol već je izazvao nezadovoljstvo kninskog gradonačelnika Marka Jelića koji smatra da su branitelji stavljeni u drugi plan po pitanju proslave, što se događalo i posljednje 22 godine, samo što to nitko do sada nije imao petlje javno izreći. U mimohodu tako ni ove godine neće biti postrojbe redarstvenih snaga, prve organizirane jedinice hrvatske države. Generalski zbog će predstavljati sve odreda Titovi generali, a kakva će biti posjećenost ove godine u Kninu – vidjet ćemo najbolje 5. kolovoza.
Zato će Slunj dočekati sve one dobronamjernike bez fige u džepu, koji žele dostojanstveno proslaviti Oluju na oslobođenom hrvatskom tlu. Thompson će se pobrinuti za dobru zabavu a vjerujem kako će se tamo čuti stavovi i mišljenja istinskih domoljuba i branitelja, koje nitko 363 dana u godini (osim u Vukovaru i Kninu) ne pita za mišljenje i koji nemaju gdje reći koji su njihovi problemi.
Premda neslužbeno, očekuje se i dolazak predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, dok je premijer Plenković najavio povratak iz Knina u Zagreb i potom kraći odmor s obitelji. Očito Slunj neće biti stanica na povratku kući, kao ni susret s brojnim braniteljskim udrugama, udovicama, djecom branitelja i ratnim vojnim invalidima. Javnost koja je već ionako godinama podjeljena 5. kolovoza čeka novi rascjep, ovoga puta na relaciji predsjednica – premijer. I dok ona voli ići među ljude i razgovarati s njima, on izbjegava druženja s pukom, da li iz straha ili sve većeg nezadovoljstva u zemlji. Za očekivati je da ni ove godine neće biti incidenta, iako će main-stream mediji vrištati o dvoje-troje ljudi s ustaškim obilježjima na Thompsonovom koncertu.
- Kako će državni vrh biti dočekan u Kninu i jedan njegov dio potom u Slunju i hoćemo li ove godine vidjeti istupe nezadovoljstva sve većeg broja ljudi?
- Hoće li premijer Plenković poslati jasne političke poruke i započeti s promjenama u zemlji, toliko nužnima za pokretanje gospodarstva i bilo kakvih pozitivnih trendova?
Politika stajanja na mjestu i ne-suočavanja s ključnim problemima u državi za sada ne donosi previše problema HDZ-u. Sve veće nezadovoljstvo u stranci polako se na marginama može čuti iz Slavonije, Like i Dalmacije, jer očekivanja stranačkog tijela sasvim su u suprotnosti s Plenkovićevim kadroviranjima. Iako jasne politike nema, Plenković vodi u anketama, što ne treba uzimati preozbiljno, ako imamo na umu da je bivši predsjednik Josipović još u prvom krugu trebao dobiti prošle izbore.
Jedina svijetla točka u cijeloj priči je Kolinda Grabar Kitarović, vrlo uskih manevarskih mogućnosti i bez stvarnih mehanizama moći u svojim rukama. Njihov loš odnos i odsustvo komunikacije vidi se u svakoj rečenici i na njihovim licima, prilikom rijetkih zajedničkih susreta, a isto možemo očekivati i u Kninu – hladan pozdrav i mlaki stisak ruke. Dva svijeta i dva različita poimanja što je dobro za Hrvatsku građani dobro percipiraju, no ankete su neumorne – predsjednica ima lošiji rejting u sredini mandata nego ijedan prethodnik. Vjerovati anketama ili ljudima na terenu ostaje otvoreno pitanje ali jedno je sigurno – biti će veličanstveno dočekana ako se uputi u Slunj.
I ove godine za očekivati je svojevrsno zatišje pred buru i vruću jesen koja nas očekuje.
Najava novog zakona o braniteljima biti će među prvim pravim pokazateljima stanja u državi, a ne smijemo zaboraviti kako od novog ovršnog zakona građani očekuju mnogo. Hoće li on doživjeti istu sudbinu kao i Opačićkina mjera oprosta duga, koja je postala svojevrsna smijurija i bezupješna potraga za onima koji su uspjeli izaći iz ropstva dugova, ovrha i blokada? U svakom slučaju, odnos predsjednice i premijera neće pomoći ozračju pozitivnih trendova niti promijeniti opće nezadovoljstvo u narodu. A građani će, navikli na obećanja, biti umorni od protokola, govorancija i pljeskanja, jedva čekajući onaj neslužbeni dio programa, željni malo zabave i opuštenih druženja.
Obljetnica Oluje će proći a problemi koje imamo će ostati. Hrvatskoj je danas gore nego 1995., kada smo imali neprijatelja ispred sebe i znali protiv koga se borimo. Danas smo raseljeni, uništeni, blokirani i pokopani bez ispaljenog metka i bez mogućnosti obrane.
Ideja o neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj ostaje rezervirana samo za određene datume u godini, bez otvaranja suštinski ključnih pitanja i problema u kojima današnji Hrvati grcaju.
Oni koji Hrvatsku nikada nisu ni željeli danas udobno žive i hrane se poput pijavica na našim leđima, od kojih se očekuje punjenje proračuna bez previše pitanja i razumijevanje bez previše objašnjenja.
Branitelji nisu problem pa ga stoga ne treba ni rješavati. Oni šutke prihvaćaju kako su se borili za našu Hrvatsku i danas gledaju kako je uništavaju drugi. Dan koji je pred nama trebamo posvetiti njima. Oni su istinski heroji ove zemlje i ovog društva. Hrvatstvom se ne busaju o prsa. Njih trebamo slušati, ne samo jedan dan u godini. Ratnici u miru znaju bolje od mnogih koji su prioriteti, mnogo bolje i od posvađanih političara. Kada bi se na jedan dan spustili sa svojih brda među njih, vjerojatno bi bolje percipirali što ovoj zemlji treba.
Hoće li državni vrh i ove godine pasti na testu poniznosti i zahvale za sve što su oni učinili za ovu zemlju? I hoće li 5. kolovoz biti dan ponosa i slave ne samo jedan dan u godini?
Photo: 1. UCM
Autor: Helena Krmpotić
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
