UCM

 

„Dana 10.10.2020. osvojili smo najviši vrh Hrvatske - Sinjal (1831 m) na Dinari“, ushićeno nam je javio ratni veteran, pripadnik legendarnih „Crnih Mambi“ Emil Majstorović. „Tom prilikom sam obišao i izvor Cetine i staru hrvatsku utvrdu Glavaš koja se nalazi u podnožju Dinare, kao i staru hrvatsku crkvu iz 9. stoljeća“, objašnjava Emil za Domoljubni portal.

 

„Mambe“ su uvijek bile prve u mnogočemu, kako u ratu tako i danas u miru. Stoga, čestitamo „Crnim Mambama“ i Emilu Majstoroviću za osvajanje najvišeg vrha Hrvatske i očekujemo još puno ovakvih vijesti i fotografija Lijepe naše, jer uistinu, naša domovina najljepša je na svijetu!

...

Dinara s vrhom Sinjal (1831 m/nv) najviša je hrvatska planina. Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca na Balkanskom poluotoku i dala mu svoje ime.

 

 

Pretpostavlja se da je ime dobila po ilirskom plemenu Dindara, koje je živjelo s istočne strane planine. Vrh Sinjal je inače dobio ime po geodetskoj oznaci na vrhu (signal).

Dinara je još uvijek poprilično divlja planina u kojoj se može sresti raznorazne životinje poput: vuka, lisice, čaglja, lasice, kune, medvjeda, risa, divljeg vepra, divokoze, srne. A u letu može se vidjeti tetrijebe, jarebice, orlove i sokole.

Vrh je označen geodetskim stupom na kojem sada piše „1831 vrh Hrvatske“. Ispod stupa se nalazi upisna kutija. Pored stupa na velikom kamenu još uvijek stoji „SINJAL 1831“, jer se tako donedavno zvao ovaj vrh. Žig se nalazi u kamenu pored geodetskog stupa.

Na susjednom brdašcu je postavljen veliki metalni križ.

S vrha puca pogled u svim smjerovima, sjeveroistočno na Troglav i Konj, jugoistočno na Perućko jezero, južno na Kijevski Kozjak i Svilaju, a zapadno na Prominu. Jednom posjetiti najviši vrh Hrvatske, za svakog je planinara Hrvata poseban emotivan doživljaj.

 

 

Srednjovjekovna utvrda Glavaš

Utvrda je izgrađena u tijeku 14. i početku 15. stoljeća. Njezina je uloga bila nadzirati i štititi prometne putove prema Bosni, od zapada prema istoku. Prvi nacrt kijevske utvrde pronađen je na karti poznatog venecijanskog kartografa Matea Pagana iz 1525. godine, gdje je ta utvrda prikazana kao Dinarić.

Utvrda se sastoji od kule i pripadajućih prostorija, a posebno je zanimljiva zbog očuvanosti kule i kruništa na njoj. Početkom arheološkog istraživanja utvrđeno je da je kula pridodana ostalom arhitektonskom sklopu zidova utvrde, kula je bila trokatna i u nju se ulazilo preko ljestava kroz mali otvor na njezinu kruništu.

 

 

Crkva Sv. Spasa (9. st.)

U najistočnijem dijelu općine Kijevo, na vrelu Cetine, nalazi se predromanička crkva Sv. Spasa. Po svojoj očuvanosti i arhitektonskim oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi, sa zvonikom na pročelju i predbrodom. Tipološki crkva je jednobrodna longitudinalna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku produženog trolista, te ostacima zvonika na pročelju. Vanjske zidove karakterizira raščlanjene oblim potpornjacima tzv. kontraforima, jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi.

Svojim načinom gradnje, uz brojne ukope oko crkve, koji je uvrštavaju u najveću hrvatsku nekropolu, Sv. Spas pokazuje izravne veze sa crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina, kažu stručnjaci iz Kninskog muzeja. Pronađeni arhitrav oltarne pregrade u unutrašnjem dijelu crkve uz navedena arhitektonska obilježja, razriješio je i problem datacije. Dotični natpis s grede spominje župana Gastiku kao donatora u vrijeme 9. st.

Tim natpisom se potvrđuje da je župan Gastika sagradio crkvu za spas duše svoje, majke mu Nemire i sinova. Unutar crkve nalazi se nekoliko etažnih grobova.

 

Starohrvatska nekropola (9. – 10. st.)

Osim crkve Sv. Spasa, na vrelu Cetine, istraženi su srednjovjekovni starohrvatski grobovi nađeni u sloju ispod stećaka, a u razini crkve. Istraženo je 1162 groba i tako je otkrivena jedna od dosad najvećih nekropola u nas. Na tom groblju postoji 5 vrsta grobova: u goloj zemlji, ovalni, pačetvorinasti, trapezoidni i etažni. Najbrojniji su ovalni, dok je etažnih mali broj, samo 6 i to unutar crkve. Najveći broj grobova orijentiran je istok – zapad, ali i drukčije. U svim grobovima nađeni su kosturi. Groblje je nastalo u 9. – 10. st., kao i crkva, a bilo je u funkciji do 15. – 16. st.