PRESS
PRESS: Retrovizor
Evo! Klinci nikada nisu bolje položili državnu maturu. Svi su oduševljeni znanjem i rezultatima te nove generacije.
A kaj se čudite? Pa bila je to prva generacija koja je školu završila putem televizije i interneta.
...
Konačno im je škola servirana na jedini način koji i razumiju. Ono s učionicom, razredom i učiteljem, njima je zastarjelo, ofucano, dosadno… Ne mogu se oni tu koncentrirati. Ovako uz telku i komp sve je puno jednostavnije, brže i lakše. Čini se da smo sasvim slučajno pronašli recept za uspješnije školovanje.
No, nisu li i najveći izumi pronađeni – slučajno? Ono, jabuka mu pala na glavu, izlila mu se voda iz kade i tako to…
Ipak, budimo iskreni, kod nas ništa nije slučajno
Kod nas je uvijek kako vjetar puhne i kako vlasti odgovara. Pušu četiri vitra… Puše njih malo više. Do prije izbora maske su bile nepotrebne, a poslije izbora potrebne. Korona je bila neka šala iz Kine, pa su nam rekli da je stvar ozbiljna, onda su nas zatvorili u kuće, zatim nas iznenada pustili van i rekli da je korona gotova. Pa se sad opet vratila. Jer živimo na vjetrometini.
A vjetrovi se stalno mijenjaju. Sa juga začas prijeđe na buru. A i s lošega na gore. Puno gore.
Primjerice, moja generacija je odrasla na svinjskoj masti. Ulja baš i nije bilo, a kad ga je bilo - bilo je skupo. A mast je bila nusproizvod kojeg je imalo svako kućanstvo. Onda su nam rekli da je mast jako loša i da nije zdrava i da se od nje može i umrijeti. I da sad moramo svi prijeći na ulje. Jer je to najzdravije na svijetu.
Pa su nam poslije rekli da ipak jedemo mast, jer ulje nije zdravo. I od njega se može umrijeti. Sad jedemo mast, ali ipak doma imamo i ulje. Da ne umremo.
Onda su nam govorili da drkica nije dobra i da će nam izrasti dlake na dlanovima i da je seks prava stvar. Pa smo svi postali jebači. Danas jebu samo političari. Nas u mozak. Dok mi čekamo da nam izrastu dlake na dlanovima. S obzirom da nose rukavice, izgleda da su nekima već počele rasti.
Petokraka usred Sabora, zbog Thompsona u zatvor
Onda su nam nakon rata govorili da ništa srpsko nije dobro. Nisi kajmak mogao nigdje kupiti, a o Leskovačkim ćevapima da ne govorim. Stojadini se bacali s mostova u rijeke. S Yuga se skidao "Y" da bi bio Ugo. Jedina dobra stvar bio je srpski kalašnjikov. Ako si slušao Thompsona bio si društveno prihvatljiv i ugledan član društva, a folk i cajke nisu postojali. Za Lepu Brenu išlo se u zatvor.
Danas se u zatvor ide zbog Thompsona, a zbog cajki u Sabor i Vladu. Komunizam i Tito zabranjeni u pol svijeta i trifrtalja Europe. Bili i kod nas. Danas usred Sabora petokraka.
Dok je rušila Vukovar nije bila dobra, a sad kad ruši cijelu Hrvatsku je baš super. Jer drugi vjetar puše. Okrenulo na jugo; udara na mozak.
Nekada su kokoši ubijali jer ostavljaju trag k'o tri prsta a danas se spremaju staviti dvojezične natpise na javne ustanove i gradove. Jer to tako mora biti i tako je u svijetu. Iako to nitko nigdje nikada nije vidio u svijetu. Osim u Rusiji. No ona je svijet za sebe.
Nema ćirilice na ulazu u Munchen, nema u Londonu, nema u New Yorku… Kod nas mora jer je svagdje tako gdje Srbi žive. Valjda ih u Munchenu i Londonu nema. Skoro.
Pa onda zakoni… Malo ovako, malo onako. Malo ih ima, a onda baš i nema. Došao neki propali milijunaš na more i krši zakone. I nitko ga ne kažnjava.
Umjesto da ga prate dva – tri agenta sa paragon blokovima i čim on zezne – oni naplate. I nakon par ispunjenih paragonaca izašli mi iz krize. Mada sad krize nema. Ćujac nema.
Otkad znam za sebe tu je uvijek neka kriza
Samo se drugačije zove. Bila nestašica, pa stabilizacija, inflacija, devalvacija, pa nije bilo kave, benzina, čokolade, viskija, pljuga, ni struje nije bilo…. Pa i rat je neka vrsta krize, da ga jebeš. Ne pamtim dan bez krize.
E sad ovi novi u Saboru s petokrakama vele da to za krizu u Jugi nije istina i da je baš bilo super i bajno i da su radnici vozili Mercedese i imali vikendice usred Hvara.
Jesu, samo radnici iz Njemačke koje smo zvali gastarbajterima. Već vidim noćnog čuvara iz Gredelja kako nakon noćne sjeda u Mečku i s familijom gas za Dubrovnik. U podstanarsku garsonijeru vraća se privatnim helikopterom. Putem ga u zraku prestižu Eduard i Pepca Kardelj. Sa zadnjeg sica razdragano im mašu Budimir Lončar i Josip Manolić…
Radnička klasa odlazi u raj. Pa pa proleteri…..
Pljuvanje kao nematerijalna baština
A glavni saveznik u borbi protiv korone postala je simpatična ljama zvana Fifi. Iako živi u Južnoj Americi porijeklo joj se ne zna. No uvjeren sam da je naše gore list. Pljuje.
A pljuvanje je naš nacionalni izražaj, dio folklora. Koristi se od nogometa do politike. Razlika je što ljama pljuje kad je ljuta, a mi pljujemo stalno. I stalno nas pljuju. Ovisi o tome kako vjetar puše.
Recimo, kad Milanka Opačić dobije 134.000 kuna za dvadeset godina šetanja između saborskih klupa, onda je vlast pljunula na narod. A narod onda pljune na Milanku.
A Meggle pljune na proizvodnju u Hrvatskoj, ugasi je i pogone preseli u Bihać i Kragujevac. Vjerojatno je tamo bolja klima. Poslovna. Oj Hrvatska vlado, i to ste uspjeli zajebati. Pa ja pljunem na Vladu. 134.000 puta.
Kao štafeta u pljuvanju. Hrvatski nacionalni sport. Šalji dalje. Pljuc!
Za kraj
Kažu da nova korona hvata mlade, a simptomi su glavobolja i problemi sa želucem. To se nekada zvalo mamurluk. Kad sam ja bio mlad.
Foto: DPCM/dragovoljac.com/Jutarnji
Autor: Irinej Mucak
