Države koje drže do kršćanskog morala danas su savjest Europe | Domoljubni portal CM

PRESS

Piše: Zlatko Pinter

Ako jednoga dana izgubimo sebe, što će nam profit, investicije...
Države koje drže do kršćanskog morala danas su savjest Europe

PRESS: Komentar

Ovo je već "zabrinjavajuće"!

Gledam gornje podatke i pitam se: Je li moguće da Poljska i Mađarska toliko zaostaju za "slobodnim" i "demokratskim" svijetom?

...

Andrzej Duda i Viktor Orban očito nisu svjesni kuda vode njihovi "autoritarni" režimi, a što je najgore, to čini se ne znaju ni narodi u ove dvije zemlje!

Poljska i Mađarska ukupno imaju nepunih 50 milijuna stanovnika, što nije niti 10% ukupnog stanovništva Europske unije, ali su mnogi u EU jako "zabrinuti" za ono što se tamo događa po pitanju "demokracije" i "ljudskih sloboda", pa i vezano za odnos prema migrantima.

Proces globalizacije koji nameće novo jednoumlje pri čemu je "istočni grijeh" svako odstupanje od propisane matrice i onoga što je dopušteno i opsesivna težnja tehnokratskih činovničkih krugova iz vrha europskih institucija da se priguši svaki glas onih spremnih na otpor takvoj koncepciji, trend je čije su posljedice (za sada) samo kampanja - prije svega medijska - a što su pripravni poduzeti u budućnosti, to ćemo tek vidjeti.

Države koje drže do kršćanskog morala i stavljaju svoju suverenost ispred svih pomodarskih ili nametnutih klišeja što ih forsira neo-liberalna klika, danas su savjest Europe. One Europe koja se svojih kršćanskih korijena, identiteta, moralnih zasada i etičkih normi, pa u konačnici i prava na slobodu ne kani odreći.

I to jako dobro zna mafija koja provodi koncept globalizacije po svaku cijenu, unatoč svakoj logici i zdravom razumu i usprkos jasnim pokazateljima kuda on vodi.

Koliko god oni režali na Orbana i Dudu, morali bi znati jedno: o tomu kakvu će vlast imati u svojim zemljama odlučuju Mađari i Poljaci.

Kao što bi mi u Hrvatskoj u skladu s većinskim svjetonazorom naših građana i njihovom voljom jednoga dana trebali imati vlast koja će biti odraz naših želja i potreba.

Ako se Europa (kad kažemo "Europa" uglavnom mislimo na zapadne zemlje) odrekla Krista, zar moramo i mi? Nije li to stvar našega izbora kao slobodnih ljudi? U ime čega se danas po svaku cijenu nameće novo jednoumlje pod egidom neke "univerzalne slobode" koja svoga izraza nalazi u eskalaciji nasilja, nemorala i destrukcije?

Natjeraju li nas da se odreknemo Boga, što će nam ostati?

Ako jednoga dana izgubimo sebe, što će nam profit, investicije, BDP i čemu će služiti sve materijalne stvari koje posjedujemo?

I na kraju još nešto: Pogledajte gornju sliku i sami sebi odgovorite na pitanje koja je od ove tri spomenute zemlje sigurnija i slobodnija.

Drugi upravo čitaju...