PRESS
Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama. (sv. Augustin)
Nalazimo se u vremenu korizme, u vremenu odricanja, traženja sebe. U vremenu ufanja uhvatiti se onako muški prsa o prsa s onim„vražićkom“ u sebi.
Da, o tom vražićku u nama, o njemu želim napisati nekoliko riječi.
Vražićak imena Ego
Što je to „mjera ljudske vrijednosti“ i kojim se mjernim aparatom može izmjeriti?
Samopouzdanje iliti samopoštovanje danas ima dobru cijenu. Kada si stavimo etiketu i na njoj cijenu, kao na boci vina godinu proizvodnje, postali smo htjeli mi to ili ne fetiš. Postali smo pretjerano opsjednuti sobom. Koliku to samopoštovanje koje bi trebalo biti „sazidano“ od stručnosti, pameti, dobrote, iskrenosti, poštenja, hrabrosti, ufanja može postići cijenu? Odnosno koliku mu cijenu možemo odrediti na komadu papira i da li nam je dovoljan komad papira, pustih nula radi? I koliko bi kilograma iskrenosti trebalo biti prilikom pisanja te cijene, cijene svog samopoštovanja?
Znamo mi sebe zbog atraktivnog fizičkog izgleda doživljavati apsolutno pozitivno. Isto tako nije nam strano sebe, zbog toga što smo postigli nekakve uspjehe u životu također doživljavati apsolutno pozitivno. Napokon, postoje trenuci i vremena kada sebe doživljavamo apsolutno pozitivno na osnovu onoga što drugi misle o nama. Kada te sve „osobine“ svrstamo u jednu osobu jedino što se da zaključiti je da kao takva osoba hodamo stazom popločenom ogromnim strahom od neuspjeha.
Takvi smo opterećeni mišlju ako netko nije sposoban za uspjeh, neka se zavuče u mišju rupu i prepusti život nama, ovima iz prethodnog pasusa. Posljedično, svratimo mi svako malo u depresiju i zadržimo se tu dosta vremena! Ne znamo mi priznati neuspjehe, ne znamo reći pogriješio sam, ne znamo reći oprostite, ne znamo mi reći ne znam! Držimo se mi one mi jednako naj, mi jednako svi, a još mirise mišje rupe nosimo po sebi.
Isto tako ako se poistovjetimo sa određenom ljudskom aktivnošću ili čak procijenimo sebe na osnovu nje, stvaramo iluziju da mi kao osoba vrijedimo onoliko koliko i ta aktivnost. Ima li to smisla? Oni “pametni” će me razumjeti i složiti se sa mnom da baš i nema, a oni manje “pametni” će nastaviti sa mjerenjem, procjenjivanjem, stvaranjem iluzija. Problem postaje nepobjediv kada govorimo „tuđom tintom“ i na osnovu toga sebe poistovjetimo sa najboljim, najvećim, nedodirljivim.
No moramo si dati do znanja, da se ta uspješnost ne može nikako povezivati sa našom osobnom vrijednošću! Zato nemojmo misliti da smo neka vrijednost, da smo bolji, da smo značajniji od "malih" ljudi. Moramo shvatiti da svojim uspjesima (pritom bi morali razlučiti što je to uspjeh) nismo svoju unutrašnju vrijednost, ono svoje ja napravili višim, nedostižnim, cjenjenijim. Sigurno nismo postali veći čovjek od čovjeka. Ipak Bog određuje druge dimenzije.
„Zidanjem“ onog vražićka, inače poznatijeg kako sam već napisao - ego, materijalnim i drugim uspjesima jednostavno znači kako o sebi mislimo da smo bolji nego prije. Nismo bolji, samo smo si ego sazidali lošom ciglom, bez vaser vage i morta.
Zato i zbog nas takvih je vrijeme korizme idealno vrijeme da se uhvatimo u koštac sa tim vražićkom, ma kakvim vražićkom, sotonom imena ego, i da ga pobijedimo uz pomoć Isusovih četrdeset dana u pustinji. Isus u pustinji mi pred ogledalom! To je bit korizme, jer Isus jasno ističe da nije dovoljno samo po sebi postiti, moliti i činiti djela milosrđa, nego to treba činiti u duhu samozatajnosti i poniznosti koji je po volji Ocu nebeskom.
Napisao je Sveti Augustin...“ Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama“...
Ja krenuo u fajt, a vi?
Pozdrav od autora.
Foto: glas-koncila.hr
