U životu ljudi se, bili oni političari, suci, nogometni manageri, sportski komentatori, branitelji, sportaši... ponekad pojavi onaj neugodan trenutak, dogodi se da kad ih bez obzira na to koliko se trudili predstaviti uglednima, pametnima, sposobnima i ozbiljnima, golem dio javnosti jednostavno percipira samo kroz izjavu ili događaj u kojem su pokazali svoje najsramotnije lice. Ono razotkriveno, istinsko, iskonsko nepatvoreno. Istina je, da se slava pamti kroz 15 “warholovskih” minuta. Ali greške, one se na žalost pamte dulje, uvijek, zauvijek. Da li je tome tako?
Je, tako je! Dogodilo se to sa “pregovorima” dijela braniteljskih udruga, bolje rečeno dijela persona iz braniteljskih udruga, s predstavnicima politike ponajprije Milanovićeve ekipe. Zašto to nije bilo onih 15 „warholovskih“ minuta? Zato što je kao prvo odabran loš tajming, kao drugo kriva osoba. Treće nije potrebno, dovoljno su i ova dva razloga. Razgovarati sa osobom koja je ne tako davno uz pomoć svog „unutrašnjeg“ ministra anarhističkom retorikom „razgovarala“ sa braniteljima na Markovom trgu je van svake pameti. Da, van svake je pameti razgovarati sa osobom koja niti danas nema jasan, definiran stav o Domovinskom ratu, već na tu temu po potrebi luta, zaluta, najviše odluta, sve ovisno tko je sugovornik, branitelji ili antife.
No, kada je cilj nešto treće, a znajući da cilj opravdava sredstvo, sastanak je idealno odrađen i polučio je planirano. Što je bio cilj kavanskog čavrljanja?
Glavni cilj pregovora, razgovora, dogovora, čavrljanja bio je tajno sve snimiti i potom tko će brže bolje to plasirati u medije. Bila je to sprinterska utrka tko će prije do medija jer činjenica je da su svi sve snimali, imaju identičan snimak, pa je najbitnije bilo tko će ponuditi prvi. Bilo bi dobro znati tko je uspio, tko je taj koji je sklopio “best deal”.
“Ubilo” se tu više desetaka tisuća kuna za nekoliko minuta posla. Ipak je to ekskluziva što se naknadno pokazalo točnim. Sa svih naslovnica, hoćeš hrvatskih, srpskih ili BiH novina izlijeće Milanović. Isto onako kako je Mesić komentirao .... "Pogledajte televiziju, iskočit će jedna osoba, poslušajte radio iskočit će jedna osoba. Odlučio sam ne otvarati paštetu jer bi opet mogla iskočiti ta osoba", rekao je Mesić.
Cilj je ostvaren! Izokrenuta je izborna retorika, spominju se susjedi, komšije, jedni,drugi, treći, „prebacilo se“ na obiteljsku ustašku povijest, preuzela se glavna uloga kampanje. Dobro je tog mangu netko osposobio, jer čisto sumnjam da je to sam osobno smislio. Ipak je u nekoj od “gluhih soba” dobio instrukcije. Trebalo je „materijala“ u predizbornoj utrci. Zašto te sumnje?
Pa da su te persone išle na sastanak s nekim drugim ciljem, onim kojim su se pravdali u javnosti, došle bi sa napisanim zahtjevima, željama, prohtjevima ili ucjenama, kako kome odgovara i vodili bi razgovor tematski, ne onako opušteno, kavanski, tipa: mi bi ovo vi bi ono a možda i ono. Tako su daleko otišli u opuštenom čavrljanju da su se dotakli nečijih obitelji, povijesti, psihologije pa čak i budućnosti. I onda Milanović kaže...”u rat išli nepismeni”... Figa moj Milanoviću. Imao si ti predavanje iz psihologije. Vidio ti vanjske politike. Nagledao se ti pravih političkih manevara. Oni bi i četničkog ideologa Vučića na razgovore. Stvarno sposobne neke mange.
No kakva je stvarnost!?
Nijedna ozbiljna udruga, niti jedan njen predsjednik, predstavnik, ne može pokrenuti takvu inicijativu za pregovorima o tako važnim temama u predizborno vrijeme, ma u bilo koje vrijeme, a da pritom ne konzultira sve udruge proizašle iz Domovinskog rata odnosno braniteljske populacije.
Da, sve udruge, jer poznato je - išli ste pregovarati u ime branitelja. Po čemu je dakle bilo koja udruga manje ili više vrijedna da bi s njom obavili ili ne obavili konzultacije i uvažili ili ne uvažili njihove stavove? Tko ste vi da si uzmete to za pravo, da određujete tko ide ili tko ne ide na razgovore i da li se uopće trebalo ići na razgovore? Niti ste vi bolji niti pametniji od drugih predsjednika udruga niti imate neke veće ovlasti od njih.
Tvrdnja da negdje postoji netko tko lošije obavlja svoju dužnost od vas jednaka je tvrdnji pijanca koji se, kad ga policajac zaustavi u vožnji, brani tvrdnjom da još netko drugi, negdje drugdje, u tom trenutku vozi pijan a nije zaustavljen.
Loša slika koju ste svojim “nespretnim nastupom” stvorili o sebi je manje-više bitna, ali slika o braniteljskoj populaciji ne može se isprati tvrdnjama: Koliko bi te konzultacije trajale”…”Tko bi ih sve okupio”…“Pa nisu drugi htjeli ići”…” To je možda i točno, ali u trenutku “jako opasnom” jer ste pregovarali samo sa jednom političkom opcijom to je potpuno irelevantno.
No, ako znamo da većina vas koristi ovo predizborno vrijeme i razgovore sa određenim političkim opcijama u vidu rješavanja interesa i rješavanja vaših osobnih problema, a pri tome koristite "pamflet branitelji", onda je i vrapcima na grani jasno zašto je došlo do sastanka.
Zato gospodo, za ovakve poteze posljedično stanje je politika.
Objavite svoje političke kandidature, osnujte stranke i pravac izbori, jer ovako se ne zajebava sa braniteljima i ne razgovara u ime branitelja.
