KULTURA
Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka
Smješten u gornjoj Podravini, na istoku Varaždinske županije na prijelazu brežuljaka Kalničke gore u pitomu podravsku ravnicu.
Kroz čitavu svoju povijest, još od rimskih vremena ovaj gradić je uistinu bio pravi centar prometa, trgovine, obrtništva i vjere.
...
Smješten uz rijeku Bednju, imao je važan strateški položaj za trgovinu Ilira, Kelta, tu su prolazile i tatarske te turske horde kao i vojska bana Jelačića. Čak je i prvo ime Ludbrega bilo "Transit aquam Bugne-Bednja” ili "mjesto na prijelazu Bednje."
U 1. st. Rimljani su na mjestu današnjeg Ludbrega sagradili monumentalnu građevinu Castrum Iovia, no tijekom vremena ostala je ruševina, a od njenog kamena počinje se graditi srednjovjekovni grad Ludbreg.
Iz tog vremena datira i legenda koja kaže da su upravo na ovom mjestu bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima velike metropole.
Tu je priču potvrdio švicarski povjesničar umjetnosti dr. Erasmus Weddigen slučajnim poigravanjem šestarom i zemljopisnom kartom. Uzevši za ishodište Ludbreg, opisivao je po karti krugove i uočio da se stvarno na toj zamišljenoj liniji nalaze veći gradovi, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire.
- sadržaj se nastavlja -
Tako se na crti prvog kruga nalaze Varaždin, Koprivnica, Čakovec i Varaždinske Toplice koji su 20-ak kilometara udaljeni od Ludbrega, dok se na drugim, trećim i ostalim krugovima nalaze drugi europski gradovi.
Dan grada se slavi 19.ožujka, no nadaleko je poznata manifestacija „Dan centra svijeta“, koja se obilježava 1. travnja, a temelji se na legendi o Ludbergi, vrsnoj vinogradarki i zaštitnici grada koja je protjerala vraga zauvijek iz grada zabivši ga drvenim križem takvom silinom u zemlju da je na suprotnoj strani zemaljske kugle od silne eksplozije ostao samo mali južnopacifički otočić Antipodes. Na manifestaciji notar upisuje građane i turiste u "Knjigu građana centra svijeta" te im daje povelju. Proslava završava zdravicom vinom Ludberge koje se samo za tu priliku toči iz fontane.
Posljednjih 10-ak godina Ludbreg se u prvom vikendu mjeseca svibnja pretvara u grad cvijeća. Tri dana uzgajivači iz okolnih područja, izlažu i prodaju svoje cvijeće. Tih dana u krugove centra svijeta postavlja se nova pločica grada prijatelja.
- sadržaj se nastavlja -
Mnogo je legendi vezanih uz ovaj grad, a jedna poznata o nastanku grada je i da je Ludbreg osnovao plemić Lodbring iz Burgundije (pokrajina u Francuskoj) u 12.st. po povratku iz križarskog rata. No bez pisanih tragova.
Ludbreg je zbog svog položaja na "Podravskoj magistrali“, koja slijedi rijeku Dravu, sigurno imao važnu ulogu i u vrijeme križarskih pohoda jer je dio hodočasnika i kršćanske vojske iz srednje Europe prolazio Hrvatskom prema istoku uz Dravu i Dunav.
Brojni su velikaši upravljali srednovjekovnim Ludbregom koji su itekako utjecali na prilike u domovini.
Valja istaknuti Hercega Kolomana, plemiće roda Cer, Ivana Chusa, Nikola Ludbreškog, kao i obitelj Thurocy, Erdödy i Batthyany. Moć ovih obitelji je bila jako velika da su čak kroz povijest pojedine velikaške obitelji imale pravo suđenja i izricanja smrtnih kazni. Ovaj grad odnosno samu tvrđavu nisu osvojili Turci koji su često napadali ove krajeve. Bilo je to vrijeme najtežih muka za ovaj kraj, a iz tih vremena potječe i poznata legenda o čudu, Predragocjene krvi Kristove.
Pri služenju jedne mise svećenik je posumnjao u mogućnost pretvaranja vina u Kristovu krv. Tad se u kaležu pojavila krv. Svećenik se jako prepao i uzidao kalež u zid iza velikog oltara, a zidara obvezao na vječnu šutnju.
I svećenik je šutio, no na samrtnoj postelji odao je tajnu.
Vrlo brzo se vijest o čudu saznala među ljudima koji su počeli hodočastiti. Obavijestili su i Rim o ovom događaju i čak odnijeli relikviju u Rim, na poziv Pape. Tako je
Ludbreg postao euharistijsko svetište jedinstveno u Hrvata, uz priznatu i potvrđenu čudesnu pojavu Predragocjene Krvi Kristve ukazom samog Svetog Oca. Bulom pape Leona X.
Ova kapelica se nalazi u sklopu dvorca Batthyany koji je bio renesansni kaštel sagrađen za obranu grada, a dolaskom ove obitelji renoviran u baroknom stilu. Danas se u njemu nalazi Restauratorski zavod kao i zanimljiv postav među kojima ističem zanimljivu Knjigu čuda, Bulu pape Leona X.i zaključke Hrvatskog sabora.
Hrvatski sabor zavjetovao se Bogu na zasjedanju u Varaždinu u 18.st. i donio odluku "da se ima u Ludbreškom svetištu podići zavjetna kapela u čast i za veći porast slave Presvetoj krvi Isusovoj", koje je nazvao "najvećim blagom hrvatskog kraljevstva", kako bi se spriječile daljnje smrti od kuge u Moslavini i Slavoniji.
Kardinal Alojzije Stepinac je 1940.g. objavio poziv hrvatskom narodu da se izvrši zavjet Hrvatskog sabora i izgradi kapelica. Ali došao je rat.
Zavjet Hrvatskog sabora je ipak izvršen, ali tek nakon 255 godina 1994.g., a blagoslovio ju je nadbiskup Franjo Kuharić.
Sama relikvija Predragocjene Krvi Kristove, ampulica s Krvi Kristovom nalazi se u župnoj crkvi Presvetog trojstva i čuva se u monstranci (zlatnoj pokaznici).
- sadržaj se nastavlja -
U religiji kršćanstva, sva mjesta na svijetu vezana uz Isusa Krista nazivaju se Centrom svijeta, a obzirom na ampulicu s krvlju Isusa Krista, ovo se smatra ujedno najčvršćim dokazom cijele teorije centra svijeta.
Uvijek rado ističem običaje koje u Ludbregu možete otkriti u "Bakinoj hiži i dedekovom dvoru" uz zanimljivu etno zbirku, odmoriti se u prirodi i prošetati poznatim vinskim putevima i brojnim vinogradima koje čuva sv. Vinko, čiji kip je još jedan od posebnosti ovog kraja.
Ludbreška vinska cesta ima registriranu svoju sortu vina sa znakovitim imenom - "Poštenjak", a poznat je i po vinima kao što su: Rajnski rizling, Sauvignon, Sauvignon Cabernet), jela od divljači, som obložen sa špekom, gorički odrezak, zlevenki s kiselim vrhnjem , zapečenim štruklima, a da se itekako drži do gastronomije svjedoči i projekt "Okusi varaždinskog kraja" u okviru nacionalnog projekta "Okusi hrvatske tradicije".
Lijepi je ovo kraj s puno zanimljivosti i zanimljivim ljudima od kojih ću istaknuti Rudolfa Fozira, najpoznatijeg i najdjelotvornijeg konstruktora zrakoplova i Mladena Kerstnera, autora legendarnih Gruntovčana.
Naravno, svu emociju će uvijek najbolje prenijeti oni ljudi koji tu žive i za koje svaki dio tog kraja priča priču. Ovaj tekst je samo maleni prikaz bogatstva ovog gradića. Ujedno i kraj u koji ćemo se ponovno vraćati u tekstovima.
Foto: DPCM / Kristina Nuić Prka / wikipedia
Autor: Kristina Nuić Prka
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
