KULTURA
Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka
Iako se kolumna zove Ljepote Hrvatske, ovaj put vodimo Vas u ne baš toliko davnu i lijepu prošlost, no svakako turistički potencijal koji Hrvatska nije uopće iskoristila.
Zatvori na otocima u rabskom akvatoriju okruženi morem i tajnovitom prošlošću, uz prirodu koja je i danas raj za nautičare i izletnike, otoci Goli otok, najzloglasniji komunistički zatvor i Sveti Grgur, kaznionica za žene. Kaznionice iz kojih nitko nikad nije uspio pobjeći.
...
Zatvor vrlo sličan Golom otoku nalazimo u Americi. Zatvor Alcatraz uz, u prosjeku 1,4 milijuna posjetitelja godišnje je i tema brojnih poznatih filmova. Za razliku od Amerikanaca, mi u Hrvatskoj nismo iskoristili turistički potencijal.
Moram istaknuti kako je turizam druga riječ za mir i potiče cjelokupni prikaz povijesti. Tako će svaki turistički djelatnik biti za obnovu svega što vide kao zanimljivu destinaciju, od raznih brodova, vila, zatvora, bez obzira na polemike i bez uključivanja u iste.
Kod nas preko 100 tisuća turista kroz sezonu posjete ova dva otoka na kojima su nažalost gotovo svi zatvorski objekti devastirani, a uz bolju brigu države mogli su postati mjesto pijeteta i prava turistička atrakcija. Mjesto koje bi osiguralo egzistenciju mnogim obiteljima.
Sveti Grgur
Goli otok je stoljećima služio za ispašu i na njemu nije bilo naselja sve do Prvog svjetskog rata kada je Austro-Ugarska ovdje napravila logor za ruske zarobljenike s istočnog bojišta.
No, zatvor u ovom obliku se osniva poslije Drugoga svjetskog rata. 1949. godine, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, prva skupina kažnjenika došla je na Goli otok, ukupno oko 1200 ljudi i označila je osnivanje Gologa otoka kao strogog zatvora (robije), gdje su isključivo bili zatvarani politički zatvorenici, a kasnije i počinitelji kaznenih kriminalnih djela.
Zatvorenici su bili prisiljeni na teški fizički rad u rudnicima boksita i kamenolomu. Čuvari su redovito premlaćivali i maltretirali zatvorenike, a "samo" za "dobrodošlicu" su nove zatvorenike morali u špaliru udarati "stariji" zatvorenici koji bi također prolazili kroz špalir ukoliko ne bi dovoljno jako udarali.
Brojne su priče o načinu života robijaša, od samih temeljitih nehumanih pregleda, izgladnjivanja, mučenja... Teških životnih priča ljudi koji su robijali ovdje... Mjestu kojeg su zvali - pakao na zemlji.
Od osnivanja 1949. do zatvaranja 1988., kroz Goli otok je prošlo oko 16.400 zatvorenika, a postoje i tvrdnje da se taj broj kretao čak do 32.000.
Nitko nikada nije uspio pobjeći...
Broj ubijenih i umrlih robijaša nikada nije točno utvrđen.
Goli otok
Danas se na ovom otoku lijepe prirode i tragične povijesti redovno organizira duhovni kamp koji posjećuju mnogi vjernici kao i turističke ture u zatvoru koji je, unatoč derutnom stanju, interes brojnih turista.
Postojeći broj posjetitelja je još samo jedan dodatni dokaz kako je opravdano apelirati na Vladu Republike Hrvatske da učini sve kako bi se renovirao zatvor i, kao mjesto pijeteta, osnovao muzej, a sve u skladu s Rezolucijom Vijeća Europe o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima.
Foto: 1. DPCM / enavtika.si / ludens.media / hr.enciklopedija / uhbhep /skac.hr
Autor: Kristina Nuić Prka
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
