VJEROUČITELJ
Piše: Vjeroučitelj I.D.
Evanđelist Marko piše o Isusu u svome evanđelju: "Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili." (Mk 10,13)
Kao da su znali na što se ovakav tekst može odnositi. Danas bi ga proglasili pedofilom.
...
Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. (Mk 10,14-16)
Učitelji, osobito muškarci, u nižim razredima osnovne škole, itekako moraju paziti da ih koje dijete iznenada ne zagrli. Poznaniku vjeroučitelju, koji je pokazivao šestašima način kako je Isus polagao ruke, zamjereno je da ih "pipka".
Osjetila su promjenjiva, a naša često registriraju da nismo okruženi dobrotom i ljubavlju. Nismo često uvjereni da "Bog pun ljubavi drži svijet u svojoj ruci". Vjerodostojna nam slika o stvarnosti izmiče u našim mjerljivim iskustvima.
Tako egoističan čovjek često živi za vlastito zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Isus ovaj naraštaj opisuje kao opak naraštaj, koji je nespreman priznati vlastitu grješnost.
Vjera je Božji dar koji nadilazi naših pet osjetila i shvaćanje našeg razuma. Ona je kao malo sjeme u tvome srcu. A ta vjera i naše iskustvo često su u sukobu. Stoga se moramo izboriti i stajati na stranu vjere. To je hrana za malo sjeme.
- sadržaj se nastavlja -
| Drugi upravo čitaju... |
|
Dozvoli Bogu da zalijeva zasađeno sjeme vjere i da ga hrani
Moli u priznanju da ti je vjera slaba i znaj da nisi sam u svojoj molitvi. Isus moli za tebe kao za Petra kad je pao u vjeri i tvrdio da ne poznaje Isusa:
"Tada Isus reče Šimunu: Ne boj se!" Sreli su se Petrova tama i Isusova čistoća. Grijeh i svetost. Petar je izrazio volju da se nikada ne odvoji od Isusa. Poniznost (priznanje) je pobijedila grješnost.
Tako, na žalost, i iz grijeha izvlačimo korist. Grijeh koji činimo iz slabosti, zlobe ili grješnog neznanja, pa i laki grijeh, negiraju Krista i plemeniti ideal usađen u nas. Prijateljstvo s Bogom obnavlja se kroz iskreno pokajanje. Koliko god je puta potrebno vratimo se Bogu, jer On voli čovjeka.
I male nas nevjere odvode na krivi put. U nebu je mnoštvo velikih grješnika koji su se znali pokajati. Isus se veseli našem povratku. Vlastitom snagom to ne možemo učiniti. Ponizimo se poput djece.
Foto: 1. DPCM/FaH
