DUHOVNOST
STOL
Piše: Vjeroučitelj I.D.
Stol je mjesto prema kojem se treba odnositi s poštovanjem. Dva su stola važna: obiteljski i euharistijski. Slaveći rođendan volimo kad nam dođu prijatelji. Među njima ima i onih koji imaju “prozirne” isprike jer im se nije dalo doći. Sami sebe isključili su iz slavlja.
Veliki tjedan, vrijeme je Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Sa svojim učenicima slavio je Pashalnu večeru, dao im vlast da i oni to ubuduće čine njemu na spomen. Dakle, na Veliki četvrtak Isus je ustanovio misu i tako trajno ostao povezan s nama pod prilikama kruha i vina koji u trenucima pretvorbe postaju pravo Isusovo Tijelo i Krv. Od tada se kršćani skupljaju na spomendan Isusova uskrsnuća – nedjeljom na slavljenje Gospodinove večere. Tako se zvalo slavljenje euharistije u prvim stoljećima kršćanstva. Na misi se susrećemo s uskrslim Isusom, ali i jedni s drugima. U euharistiji Isus je među nama.
...
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. (Mt 26,26-30)
Nakon toga Isus se prepustio u ljudske ruke. A mi ljudi itekako znamo biti nemilosrdni. Slavni je kralj David svojedobno zgriješio i ovako je molio: »Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!« (1Ljet 21,13 )
Isus je visio šest sati. Treća ura je devet sati ujutro.
A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski.« A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. (Mk 15,25-32)
Izvršio je Očevu volju. Ljubav nema veze s emocijama. To je zapovijed. Zapovijed ljubavi bez obzira kako se osjećamo. Malo se ljudi spašava jer razvodnjuje Božju riječ! Bog nam šalje opomenu za buduća vremena (eshatološka opomena): „Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Heb,12,14)
Je li Bog mogao više učiniti za tebe? Imaš li i ti “prozirne” isprike. Isključuješ li sebe svojim stilom života iz nebeskog slavlja? Mnogi su vidjeli Isusa kako ozdravlja i glatko su ga odbacili.
Možda ste očekivali folklorni članak o „uskršnjim“ jajima, pilićima i zečevima. Mi se nalazimo u borbi. Vrlo smtonosnoj. Ovo je vrijeme kad iskrene vjernike nazivaju religioznim fanaticima. Bog ti mora biti na prvom mjestu, prije ičega drugog na svijetu. „I laici…bit će njegov najznačajniji kanal - ne svećenstvo ili teolozi i veliki daroviti propovjednici, nego muškarci i žene koji obavljaju obične poslove.“
Lakše je slušati limara, zubara ili prodavača o njegovom iskustvu s Bogom, bez teoretiziranja i izmišljenih primjera, nego najučenijeg propovjednika. Bog želi da se svako tijelo spasi zato i ti trebaš sudjelovati u tome. Crkva nije vlasništvo svećenika. Duh Sveti puše gdje hoće.
Oca susrećemo jedino po iskustvu vjere i prisutnosti. Trebaš u svom srcu prihvatiti Isusa, koji je savršeni dar Očev.
„Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.“ (Iv 17,11)
Priča iz "Živog vrela" br. 7./95. pod naslovom "Je li Krist prisutan u kruhu?"
Neki čovjek dođe monahu i kaže mu:
- Kako mogu vjerovati da od običnog kruha i vina postaju Isusovo tijelo, dakle meso i krv?
Monah mu odgovori:
- Ako već tvoje tijelo, koje se hrani kruhom i vinom to vino pretvara u meso i krv, zašto to isto što je tebi moguće ne bi bilo moguće i Bogu, koji je kao tvoj Spasitelj zasigurno moćniji od tvoga tijela?
- No dobro - reče čovjek – a kako može u tako malenoj hostiji biti prisutan čitavi Isus Krist?
Monah mu odgovori:
- Krajolik koji je pred tobom, vidiš li?
- Vidim – potvrdi čovjek
- Eto – nastavi monah – i rijeka, i dolina, i brdo i stabla pred tobom, sve je to tako veliko, a tvoje oko je maleno. Pa ipak sve to stane u tvoje maleno oko.
- Još jedno bih volio znati: Kako može jedan isti Krist u isto vrijeme biti prisutan u stotinama i tisućama hostija ovdje i širom svijeta?
Monah uze zrcalo i dade čovjeku da se ogleda:
- Koliko osoba vidiš? – upita.
- Samo jednu, sebe! – odgovori čovjek.
Tada monah pusti ogledalo na pod i ono se razbi u desetke i stotine komadića. Zatim reče čovjeku:
- Pogledaj dolje, koliko sada likova vidiš?
- Doista, vidim na desetke i stotine likova. – odgovori čovjek. I ništa više nije pitao.
Tajna naše vjere
Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,
Tvoje uskrsnuće slavimo,
Tvoj slavni dolazak iščekujemo.
Foto: 1. Youtube
