Rano jutro za mene je svetinja ispunjena mirom. Dok se ti okrećeš na drugu stranu kako bi još malo odspavao ili uzimaš u ruke mobitel kako bi se spojio na društvene mreže, neki ljudi druže se sa stvoriteljem svemira.
On daje snažnu želju. Svatko može izmoliti prisutnost Božju. Ova tajna bliskog susreta prve vrste zamišljena je da u njoj uživamo, a manje razumijemo. Bog se ne protivi uživanju. Raduje se kad uživamo u svemu što je "istinito, časno, pravedno, ljubazno, hvalevrijedno".
Božanski život uliven je u nas krštenjem. Opunomoćeni smo živjeti nadnaravno kao djeca Božja. Bla, bla, bla… . Ljude često živcira ovakav jednoličan crkveni govor, koji je samo djelomično razumljiv. Uglavnom smo hladni na sve crkveno do trenutka kad se srećemo s vlastitom nemoći. Ta nemoć trenutak je kad se možeš sresti s Isusovom snagom i slavom. Traži i primit ćeš. Predaj svoj problem pričajući mu da se On bori za tebe. On je svemoćan, a ti si nemoćan.
Ne prezirimo one koji griješe jer to i sami činimo. Zna se tko stoji iza grijeha. Veliki meštar zla. Petar je pisao u svom prvom pismu "da Sotona stalno obilazi kao ričući lav koga da proždre" (Usporedi 1Pt 5,8). Ne poznajem nikoga tko je bez grijeha. Pavao o tome piše Rimljanima: "Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja" (Rim 3,23). Uvijek imajmo na umu "strpljenje i ljubav našega Gospodina Isusa Krista". Još je u starom zavjetu prorok Izaija imao viđenje kako je Bog na Isusa svalio bezakonje nas sviju (Usp. Iz 53,6). Kako je lijepo kad se netko ima zauzeti za nas.
Prije jedne bitke početkom 4. stoljeća rimski car Konstantin imao je viđenje znaka (kristogram) i riječi: "U ovom ćeš znaku pobijediti", te je isti ucrtao na vojnu zastavu. Kasnije je prihvatio kršćanstvo. Isus je jedini znak dan nama ljudima u kojem uvijek pobjeđujemo, unatoč nevoljama.
U krugu mojih poznanika nedavno se dogodio zanimljiv slučaj. Poznanica je zdravstveno potpuno krahirala. Unatoč svoj liječničkoj brizi nisu znali kako joj pomoći. Iscrpljena na poslu pala je na pod. Druga poznanica, karizmatkinja, položila je na nju ruke moleći da joj Bog pokaže uzrok njezine bolesti. U mislima je vidjela da ista ima nekakav znak na donjem dijelu leđa. Bio je to lik zmaja-Sotone. Umjesto da se suoči s problemom i zatraži molitvenu pomoć dala je otkaz i nestala.
Nemalo puta smo žrtve vlastitih gluposti. Pavao u poslanici Hebrejima napominje: "Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke" (Heb 13,8). On se nije promijenio svih ovih stoljeća, ali naša vjera itekako. Ako je nekada oslobađao, ozdravljao i uskrisavao, može jednako i danas. Umjesto da gledamo u Njega mislimo stalno na probleme. Svaki dan pet minuta meditiraj (razmišljaj) o njemu onakvom kakav je danas u nebu. Ivan apostol vidio je u tri godine bezbroj čuda i nijednom nije pao na pod čudeći se. Ali, kad je u viđenju ugledao snagu Isusova autoriteta pao je kao pokošen.
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.
Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja." ( Otk 1,9-18 )
Ivan piše da je često bio u nevoljama ("suzajedničar u nevolji") kao i ti danas. Dobro došao u klub. Vidio je Isusa kakav izgleda danas u nebu i pao kao mrtav. Kad boravimo uz vodopad osjećamo silu i snagu od koje se ništa drugo ne čuje, a Njegov glas ima autoritet "kao šum voda mnogih ". Od te siline Ivan nije primijetio nijedan drugi detalj u nebu gdje je inače oko prijestolja mnoštvo svetaca i anđela.
Mi vjernici često kukamo Isusu svojim problemčićima, moljakamo i pitamo može li nam pomoći. Odrađujemo misu kao da smo na koncertu ozbiljne glazbe, umjesto da jedni s drugima pričamo o problemima i molitvom ih, gledajući u Isusa, rješavamo. Baš smo lijepo iskrivili kršćanstvo. Ne jadikuj već gledaj u Njega koji ima "ključeve Smrti i Podzemlja" , koji je "Prvi i posljednji, i Živi". Neka ti svaka molitva započne razmišljanjem o Isusu u slavi kakvog je vidio Ivan. Vježba čini čuda!
Foto: 1. newbeginningssda.net
