DUHOVNOST
General
Ulica moga djetinjstva imala je poprilično šaroliko stanovništvo. Uz Šokce nastavali su je folksdojčeri, Nijemci koje je u slavonske ravni pozvao valpovački grof Prandau 1721. godine. Šume su pretvarali u oranice. U vrijeme II. svjetskog rata ulica je naseljena dijelom iz Dalmacije a dijelom iz Like.
Osobito me se dojmila baka Jeka Vidović iz Polače kod Knina. Davne 1941. njezinu je obitelj spasio susjed Srbin otkrivajući im četnički plan o njihovu pokolju. Pobjegli su noću. Sin joj je tek u vrijeme Hrvatske države uspio povratiti imanje. Zagorci su preseljeni 1945. s namjerom istjerivanja folksdojčera. Prije nekoliko godina prošao sam njihovim rodnim krajem oko Krapine i nailazio na zaseoke Harmine, Krleže i Šanjuge.
Baka Jeka, neškolovana i priprosta, s malo riječi znala je izustiti mnoštvo mudrosti. Neposredno prije rata u Hrvatskoj, vidjevši prvi put na malom ekranu Miloševića, potom i Tuđmana, izjavila je: "Djeco, bit će rata. Sjećam se da su i prije onog prijašnjeg navalile buhe i stjenice. A jedan od ovih je general." Čitala je znakove u prirodi.
Nije lako biti vođa
Nešto kao general. Isusovci (katolički redovnici) i danas svoga vođu nazivaju tim imenom. U Biskupijskom ordinarijatu neka se dužnost naziva Generalni vikar. Isus je Petra postavio za vođu dvanaestorici apostola. Taj detalj zapisao je evanđelist Matej.
'A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.' Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. (Mt 16, 18-20)
U Isusovo vrijeme uobičajeni jezik bio je grčki. Obiteljski se govorilo hebrejski. Njegovo grčko ime bilo je Šimun (kamen, stijena), a hebrejsko Kefa (arapski: kamen). Ovaj neškolovan i priprost ribar Isusov je najbliži suradnik. Bio je oženjen i živio u Kafarnaumu.
Porijeklom je iz pokrajine Galileje, a o Galilejcima ondašnji rimski povjesničar Josip Flavije piše: „Bili su skloni inovacijama i po naravi spremni na promjenu i oduševljeni propagandom. Uvijek su bili spremni da slijede nekog vođu i podignu ustanak. Bili su nagle ćudi i skloni svađi, ali viteškog ponašanja." U Židovskim spisima piše o njima da im je više stalo do časti nego do dobitka. Impulzivni, emocionalni, lako ih se zainteresira za neku pustolovinu, odani do kraja.
Petar je umislio da je imun na promašaje. Upravo zbog toga morao je proći kroz duboko razočaranje u sebe. Među dvanaest apostola bio je vođa i glasnogovornik. Unatoč svim čudima koje je vidio da ih čini Isus olako ga se odrekao pred jednom sluškinjom.
Isusovac pater Mijo Nikić opisao je Petrov i naš psihološki profil. Petar se oholio prije izdaje: „Ako se doista i svi pokolebaju - reče mu Petar - ja ipak neću. Zaista, kažem ti - odgovori mu Isus - upravo ćeš me ti, još noćas prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti" (Mk 14, 29-31)
Petar zanemaruje Isusov poziv na molitvu i bdijenje: „Vrati se, nađe ih gdje spavaju, te reče Petru: 'Šimune, ti spavaš! Nisi mogao bdjeti ni jedan sat!'" (Mk 14,37)
Petar se upušta u slobodne aktivnosti koje se Isusu ne sviđaju: „Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu..." (Mt 26, 52)
Petar nema hrabrosti slijediti Isusa izbliza, nego to čini izdaleka: „Pošto ga uhvatiše, odvedoše ga i dovedoše u kuću velikoga svećenika. Petar ga je izdaleka slijedio" (Lk 22,54)
Petar se grije uz vatru dok Isusa ispituju i šamaraju: „A oni nasred dvorišta nalože vatru te posjedaju naokolo. I Petar je sjedio među njima". (Lk 22,55)
Petrova izdaja: „On se poče kleti i preklinjati: Ne znam čovjeka o kome vi govorite" (Mk 14,71)
Shema pada bilo koje osobe:
- Oholost
- Zanemarivanje molitve i bdijenja
- Slobodne aktivnosti kao bijeg od vlastitog obraćenja
- Nasljedovanje Isusa izdaleka
- Grijanje uz vatru - nalaženje utjehe u ovome svijetu
- Stvarna izdaja Isusa
Psihološki vid Petrove izdaje
Našavši se u opasnoj situaciji, napadnut s različiti strana, Petar se osjećao uplašeno i zbunjeno. U takvoj stresnoj situaciji on je pokrenuo sve svoje obrambene mehanizme da se zaštiti od nutarnje tjeskobe i vanjske opasnosti.
Međutim, kako je stres bio prejak, Petar je regredirao na ono razdoblje svoga psihičkog života u koje je upotrijebio primitivni obrambeni mehanizam, naime nijekanje očite istine, nijekanje činjenice da je on Isusov učenik. Može se reći da je Petar, prije nego što je izdao Isusa, izdao i zanijekao samog sebe, naime odrekao se svog identiteta. Nije se osjećao više onakvim kakav je stvarno bio, Isusov učenik, Stijena.
Petar se sada vraća Šimunu, sinu Ivanovu, želi biti kao svaki drugi čovjek, a kao takav, on je stvarno slab, veoma krhak i ranjiv. Stresna situacija ne rađa konflikt, nego samo otkriva ono što je već prisutno u osobi.
U čemu je bio Petrov konflikt? Petar još nije uspio srcem prihvatiti i u sebi asimilirati vrijednost križa, koji je Isus naviještao. Petar je volio Isusa, ali još uvijek nije bio spreman dati se mijenjati od njega, odnosno od vrijednosti koje je Isus naviještao.
Iskustvo oproštenja
Bog u svom činu oproštenja aktivira svoje stvaralaštvo u smislu da ne samo oprašta i zaboravlja grijeh, nego ispunjava prazninu u srcu čovjeka koji je sagriješio. Božje oproštenje ponovno stvara čovjeka.
Onaj kome Bog oprašta trebao bi se i sam tako osjećati, naime kao onaj koji je stvarno od Boga voljen, koji je činom oproštenja ponovno stvoren. Nakon što je izdao svog Učitelja, Petar se sjetio Isusovih riječi da će ga izdati, i gorko je zaplakao. Ovdje je već počelo Petrovo obraćenje. A potpuno ostvarenje i vrhunac obraćenja dogodit će se u susretu s uskrsnulim Kristom.
Kad je Petar zaplakao, shvatio je da je Isus imao pravo u svemu što je govorio. Ostvaruje se sve ono što je Isus prorekao. Odsad je Petrovo srce otvorenije da prihvati i slijedi Isusa. Petar se sada odriče svoje mudrosti, a prihvaća Isusa, njegovu mudrost i njegov nauk i križ protiv kojeg se prije bunio.
Petar, kako ga opisuje Ivan u 21. poglavlju, ima potpuno novi stav koji svjedoči da se sada radi o novom čovjeku, o ponovno stvorenom Petru. Stvaralačka moć Kristova oproštenja učinila je Petra sposobnim za čin savršene ljubavi.
Sretna vam korizma!
Foto: 1. static.abcmagazin.info

