DUHOVNOST
Vjeru nam zamračuju krive slike o Bogu ili naše predrasude
Piše: Vjeroučitelj I.D.
Svaki čovjek traži Boga. Ta nam je čežnja zapisana u naravi. U Katekizmu Katoličke Crkve piše: “Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren.“ Ta je potreba poput disanja.
Vjera je odgovor na tu čežnju, povjerenje u Boga, prihvaćanje Objave u potpunosti. Božja objavljena obećanja odnose i na mene danas.
...
Vjeru nam zamračuju krive slike o Bogu ili naše predrasude
Počesto se među nama čuje izraz: “Bog će te kazniti!“, što bi značilo da je On diktator koji čeka naše pogreške da bi se na nama iživljavao.
On nije mrzovoljan i nepristupačan no može nas prepustiti da tvrdoglavo idemo svojim putovima dok ne udarimo „glavom o zid“ i ne naučimo ići pravim putem.
Izraelce je, kao Dobri Otac, više puta prepuštao da prođu kroz iskustvo ropstva da bi shvatili svoj grijeh i opet mu se vratili. U zamke grijeha zapadamo jednako kao i oni jer imamo razum i slobodnu volju da biramo čak i krivo.
Zbog predrasuda ljudi okreću leđa Bogu. Kod mladih to se većinom događa nakon primanja sakramenta krizme, kada u krizi vlastitog identiteta zanemaruju vjerski život. Nužno je odbaciti djetinju sliku o Bogu. Sveti Pavao o tome je pisao u Prvoj poslanici Korinćanima: “Kad bijah nejače, govorah kao nejače, razmišljah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.“ (1 Kor 13,11)
U djetinjstvu Bog nam se činio kao i čovjek, kasnije kao uzvišeno biće koje možemo „vidjeti“ samo svojim mislima, svojim duhom. U vrijeme mladenaštva od djetinjih obveza svjesno prelazimo do slobodnog izbora prihvaćanja ili odbacivanja. Ako nam je Bog dosadan, dalek, nezanimljiv, onda s nama nije rasla i naša vjera. Naše djetinje slike nastale su uglavnom utjecajem okoline. Ako smo zreli vjernici prihvatiti ćemo sliku o Bogu koja se nalazi u Svetom pismu.
I kod odraslih predodžba o Bogu često je daleko od istine, bez obzira prakticiraju li redovito ili povremeno vjerske dužnosti. Nekim se vjernicima Bog čini udaljen iz njihova života pa i ne računaju na njega a više se uzdaju u sebe i svoje sposobnosti. Ako imam sliku o Bogu kao strogom sucu koji gleda samo na moje promašaje da bi me kaznio, onda ne razumijem Božju ljubav i milosrđe.
Slike o Bogu treba ispravljati da bismo došli „do istinskog Boga kakav nam se objavio u Isusu Kristu“
On je Bog koji razumije i oprašta, a ne onaj kod kojeg možemo „naručiti“ rješenje životnih teškoća. Zauzvrat ćemo biti dobri. Ovaj trgovački odnos nadomjestak je vlastite nemoći kojom se pokazuje da On nije temelj moga života. Vjera u snagu pobožnosti (nabrajanje, izvanjski moral), predmete ili formule zamjenjuju Boga stvarima. To je praznovjerje ili magija. Važan je susret sa živim Bogom a ne isprazno recitiranje molitava. Zbog svega ovoga važno nam je vodstvo Duha Svetoga i pomoć Crkve. To nas usmjerava prepoznati pravog Boga i „njegove uloge u našem životu.“
Bog je sebe učinio malenim u jaslama da bi nam pokazao svoju naklonost. Isus je pomirio sve ljude i cijeli svijet s Ocem nebeskim. Nekad su ljudi s nadom čekali da on dođe, a očekujemo ga i mi danas, u ovo vrijeme adventa ili došašća, da se „rodi“ u našem životu.
Isus, Mesija, Sluga Božji od Oca je postavljen da bude svjetlost pucima, da otvara oči slijepima, da izvede sužnje iz zatvora i iz tamnice one što žive u tami. (Usp. Iz 42, 1-9)
Što je s tvojim srcem?
Evo male poticajne priče.
Otac je podsjetio sina da navečer treba sa svojim razredom poći na ispovijed. Kako se u to vrijeme na TV-u prikazivao dobar film, uzdahnu sin:
- Tata, zašto se uopće mora stalno ispovijedati?
Otac se malo zamisli te pozva sina na popodnevnu šetnju. Kako je cijelu noć i cijelo prijepodne padala kiša, obuli su gumene čizme. Cesta kojom su išli bila je puna blata koje im se sve više lijepilo za obuću.
Sin najednom zastane i reče:
- Ja ne mogu dalje, noge su mi tako teške da se jedva krećem!
- Nikakvo čudo, reče mu otac.
- Na tvojim se čizmama nakupilo puno blata koje ti ometa hod. Zato ih uvijek iznova moramo osloboditi od blata kako bismo išli naprijed. To ti je ujedno odgovor na pitanje zašto je dobro ići na ispovijed.
(J. Zečević)
Foto: 1. DPCM/grangeprimary.creativeblogs.net
