DUHOVNOST
DESETINA (kad dajemo za Crkvu dajemo Bogu)
Piše: Vjeroučitelj I.D.
Nema kazne za nedavanje, ostaje nam samo nezahvalnost prema onome koji nam je dao sve
Vrijeme je blagoslova obitelji. U mojoj zahtjevnoj župi dvojici domaćih svećenika pridružilo se nekoliko svećenika župnikovih poznanika.
U ovo blago vrijeme priliči da nam svećenik donosi Božji blagoslov.
...
Nije li divno bar na kratko primiti Božjeg slugu u svoj dom.
Kod evanđeliste Ivana nalazimo o tome Isusove riječi: „Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.“ (Iv 13, 20)
A kod Mateja: "Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." ( Mt 10, 40-42 )
Čekajući svećenika za blagoslov čujem kako susjed susjedu dovikuje: “Dosta mu je sto kuna! Više neću dati!“
Darovani novac pri blagoslovu obitelji pripada župi a ne župniku, jer župnik prima svoju plaću od župe preko biskupije. Crkveni Zakonik je u tome nedvosmislen. Zar će svećenik od svoje plaće plaćati župski račun za struju, grijanje i uređenje crkve, različite popravke, propovjednike-goste, izgradnju nove dvorane,…? Sve što se izgradi, uređuje ili popravlja, bilo duhovno bilo materijalno, ostaje nama župljanima. Kad dajemo za Crkvu dajemo Bogu. Sve od Njega primamo a dajemo mu mrvice! O, Gospodine, izlij na nas dar vjere, jer toliko te malo poznajemo!
Onaj tko ne poznaje riječ Božju ne poznaje Boga
U Knjizi postanka nalazimo da je propisana desetina davanja: „I svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje,hvaljen bio! Abram mu dade desetinu od svega." (Post 14,20 ) .
Ovaj prvi zapis u Bibliji o desetini svjedoči kako je praotac Abraham prije 4000 godina dao svećeniku Melkisedeku desetinu od zarobljenog plijena. Slično nalazimo i kod Abrahamova unuka Jakova. Kad su se Izraelci kasnije oblikovali kao narod desetinu su propisali kao uredbu i o tome je ovisio njihov napredak. Svrha ovog davanja jest da shvatimo da je Bog izvor svakog blagoslova i da mu davanjem dugujemo zahvalnost za dobre darove. Sve što imam dolazi od Boga,a devedeset posto Bog ostavlja meni.
Nema kazne za nedavanje, ostaje nam samo nezahvalnost prema onome koji nam je dao sve. Milostinjom vjernik iskazuje ljubav, pravednost milosrđe i vjernost. Pavao je poticao vjernike na davanje za udovice i siročad. Kako će svećenik ispuniti svoje poslanje da dođe i najudaljenijima ako ni sam nema od čega živjeti? Kako će obavljati posao za koji je pozvan?
Treba nas stalno podsjećati da je Bog istinski vlasnik naših polja, stada, da nam On daje sunce i kišu za sijanje i žetvu, da je sve što posjedujemo njegovo stvorenje i da nas je On učinio povjerenicima njegovih dobara.
Nekoliko citata o tome:
Djela apostolska: „… On koji svima daje život, dah i – sve.“ (Dj 17,25)
Psalmi: "...ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima." (Ps 50,10-11)
Hagaj: „Moje je zlato, moje je srebro“ (Hag 2,8)
Ponovljeni zakon: „Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.“ (Pnz 8,18)
Bog je vjeran svojim obećanjima i kad smo mi nevjerni, kad skupljamo sitniš po kući da ga „uvalimo“ u crkvi. Nezahvalnošću ne primamo blagoslove. Slično rečenome, svi dani pripadaju Bogu a on šest njih daje nama, osim nedjelje, Dana Gospodnjeg. Zato je sedmi dan vrhunac Božjeg stvaranja. Židovi su to davno shvatili i zapisali u Starom zavjetu: „A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu… Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.“ (Izl 20, 10-11) Kršćanima je sedmi dan nedjelja zbog Isusova uskrsnuća. Jesi li počinuo s Bogom u nedjelju? Čovjek Bogu duguje odgovor, štovanje Boga. Nered oko nas često je posljedica nereda u našoj duši. Dar za Crkvu podupiranje je svetog djela iz kojeg primamo Božji blagoslov.
Sveti Pavao je u Drugoj poslanici Korinćanima opisao korist darežljivosti:
„Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano:
Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.“ (2Kor 9,6-9)
Prošli su božićni domjenci. Iscajkalo se. Propuhalo ispušne ventile. Nekima je „pumpa povukla mulj“. Mehaničari znaju o čemu se riječ. Treba temeljito očistiti rezervoar, a gle, još nam preostaje novogodišnje slavlje. Za dvadeset godina braka nabacao sam dvadesetak kilograma viška i žalim se. Komu? Bogu. Ja trpam, a Bog bi trebao izbacivati.
Bog nije kao čovjek, nije hirovit ni samovoljan. Ne traži da dajemo preko svojih mogućnosti.
Foto: 1. posusje.net
