DUHOVNOST
POVJERENJE JE VAŽNIJE OD PRAVILA
Piše: Vjeroučitelj I.D.
Sjećate li se partizanskih crtanih romana o Mirku i Slavku? Poznata je legendarna scena:“Mirko, pazi, metak! Hvala Slavko, spasio si mi život!“
Župnik mog prijatelja zove se Slavko. Mladac koji prijeti crkvenim autoritetom. On je važan član Crkve ili Kraljevstva Božjeg na zemlji. Slavkov prijatelj, župnik u susjednoj župi zove se Mirko. On ne prijeti nego otvara vrata. Što je Kraljevstvo Božje na zemlji i kakvu ulogu u njemu imaju dotični župnici?
...
Isus je osnovao Kraljevstvo Božje na zemlji, Crkvu, instituciju-presliku Kraljevstva nebeskog. Poteškoće nastaju kad sve to doživljavate isključivo na razumskoj razini, kao jedan od spomenutih dvojaca. Sveti Pavao, posebnom Božjom intervencijom obraćeni Židov, itekako je shvatio što znači ustrojstvo Kraljevstva Božjega. Ono se sastoji od službi i darova. On za sebe kaže da je poziv dobio izravno od Boga a ne od Crkve. Bio je uznesen do trećeg neba.
Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina – da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. (2Kor12,2-4)
Pavao se rastrčao po svijetu a župnik povlači na rezervne položaje u župni dvor. Institucija Crkve nekim njezinim službenicima postala je danas važnija od doticaja s gluhima, slijepima, kljastima, … a od istih se ujedno očekuje da dođu jer on im je ondje na raspolaganju nekih sat i pol prije i poslije podne. U slavonskom gradiću Valpovu na ulazu u župni dvor pročitao sam da je župnik četvrtkom na raspolaganju župljanima za osobne razgovore. Pohvalno. Povjerenje je važnije od pravila.
Institucionalizirani šestogodišnji sjemenišni odgoj koji priprema svećeničke kandidate za župnike ima malo veze s radom u praksi s konkretnim župljanima. Još ako župnik nije izgrađen kao osoba! Zato naš Slavko lako krivuda. Skriva se iza institucije i misli da će naredbama sve riješiti. Crkva nije pravilo a mi vjernici smo svi braća i sestre. To je pitanje života i smrti svake župe. Što sv. Pavao kaže o ustrojstvu Crkve?
Govori o dvije razine: službe i darovi.
Službe u Crkvi su: papa, kardinali, biskupi, župnici, đakoni. Darove može imati i papa i svaki laik član Crkve: dar čuda, liječenja, upravljanja, proroštava,… Zašto je Slavku neshvatljivo da laici-vjernici polažu ruke i mole za druge, dok njegov prijatelj Mirko isto potiče i presretan je jer ima snažnu molitvenu skupinu u župi?
Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu;drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće… A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! (1Kor 12,4-11.27-31)
Slavko sve mora kontrolirati, dok se Mirko približava vjernicima, uči od njih i procjenjuje, prepušta da se župljani ili molitvene skupine same polako razvijaju. I sam, ovisno o obvezama, povremeno moli s njima. To je povjerenje.
Isus je Crkvu povjerio apostolima. Oni nisu vlasnici Duha Svetoga. Isti Duh voli male raznolike zajednice bez institucionalne krutosti.
„Ali Bogu ne treba velik broj ljudi da bi započeo svojim djelom. On treba samo nekoliko na svakom mjestu. To je Božji uzorak za rad. (Najsretniji ljudi na svijetu, str. 164.)
Ništa bez Duha Svetoga koji dolazi, nakon Uskrsa i Uzašašća, na Pedesetnicu.
Na nekom sam skupu čuo šalu: Karizmatici župljani dođoše svomu župniku tražeći od njega da polože ruke na njega radi izlijevanja Duha Svetoga. On je to odbio govoreći im da mu to ne treba i da je već primio Duha Svetoga na krizmi i prigodom svećeničkog ređenja. Ponovno su ga molili da to svakako učine kako bi on to konačno i pokazao.
Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil3,20-21)
Foto: 1. www.tebe-trazim.com

