DUHOVNOST
I p..... su ljudi!
Jednog dana nakon predavanja na fakultetu sin se vratio s partnerom. Homoseksualac?! Što učiniti? Odgojili smo ga u vjerničkom ozračju, s nama ide na misu, povremeno je na ispovijedi, a sada je p…. . Užas! Supruga se sabrala i otklonila predrasude. A ja? Betoniran, bijesan i jedva suzdržan. U glavi košmar s neizbježnim pitanjem: Zašto si nam to učinio?
Mislite da znate sve o svojoj djeci? Ova zamišljena scena vjerojatno je nečija stvarnost. Sjećam se rane mladosti i poznanika koji je imao previše "ženskih hormona". Njegova sestra obrnuto. Priroda se poigrala ili je Bog htio provjeriti našu sposobnost prihvaćanja različitosti. Za sve ćemo biti suđeni, kolikogod nam to izgledalo nevjerojatno. Bog svojom slavom (svjetlošću) prodire i u najskrovitije tajne našeg bića. Tko si ti da sudiš? Supružnici pripadaju jedno drugome, a djeca Bogu.
Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.« (Lk 12, 2-3)
Poznati riječki duhovnik, u pauzi između predavanja, ispričao mi je svoj nemili događaj. Gade mu se transvestiti, muškarci obučeni u žensku odjeću. Za vrijeme posjeta Majci Tereziji u Indiji, zbog obima posla bio je zamoljen primiti neke svakodnevne „ jadnike „ koji su trebali pomoć. Na vratima mu se pojavio transvestit! Nije li Isus divan? Nikoga ne odbacuje.
U većini kolektiva ako ne pripadaš uskom krugu oko ravnatelja ili šefa osuđen si na mizeran odnos. Ako imaš mir koji svijet daje – ako ti sve polazi za rukom - tada ne tražiš Isusov neizmjerni mir. Zahvali mu kad ti ne ide sve po planu. Raduj se jer Isus je pobijedio svijet, a ti ćeš primiti duhovne blagoslove koji dolaze s kušnjama. (Usporedi Iv 16, 33)
Crkva ne osuđuje p….., ali ih ne voli. Isus ih voli i ne osuđuje. Zato se Crkve ne bavi ovom vrstom „mrskog„ pastorala. Slično je i s rastavljenima ili samohranim roditeljima. Najčešće čujemo osude, poput starijih propovjednika: Dok si širila noge bilo ti je slatko, a sada je gorko! Trpi! Moramo paziti da ne bi carinici i bludnice otišli u raj, a mi ostali vani, jer smo prezreli Isusa. A on se poistovjećuje sa svakim malenim, osobito ugroženima. Strašan je to životni teret. I tvoj i njihov. Možda misliš da se tebi ništa takvoga ne može dogoditi.
Božja ljubav nema ograničenja u traženju zalutalih.
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: »Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.«
Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« Odgovori joj Isus: »Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.«
Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« A Isus joj reče:
»Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.«
Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!« Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?«
Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: »Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?« (Iv 4, 5-28)
Židovi preziru Samarijance, koji su se često ženili strankinjama. Nazivaju ih psima. Kao mi Srbe i oni nas. Nezamislivo je bilo da muškarac na javnom mjestu razgovara sa ženom, a kamoli sa Samarijancima. Isus je ne osuđuje, nego usmjerava na važno u životu. Duh Sveti je u tebi. Tako postupa Bog. On u nama vidi ono najljepše. Gleda u naše srce a ne vanjštinu. Promjene dolaze isključivo iznutra.
Apostoli su primili tradicionalni židovski odgoj i imaju ogromnih predrasuda. Odrekli su se svojih osuđivanja. Kod Boga velik znači biti malen, birati zadnja mjesta, služiti. I On je predao Sina da bude malen za nas. Otvori se Bogu, pričaj mu svojim riječima i dopusti mu da bude sve više s tobom. Bez Isusa ništa ne funkcionira. Bog voli čovjeka, a ne voli grijeh! I p….. su ljudi!
Foto: 1. fra3.net
