DUHOVNOST
"Neću biti lijen, hoću svako jutro na zornici pozdraviti Isusa!"
Piše: Vjeroučitelj I.D.
“Nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek.“ (Orwell)
Vrijeme je za fine stolnjake, čaše i porculan. Naoko obični uporabni predmeti koji nadilaze materijalnu vrijednost.
Naslijeđeni bakini tanjuri ili oni noviji dobiveni na vjenčanju stvaraju neku svečanost u srcu. Uskoro će Božić i vrijeme je za svečaniji objed kad se pokazuju najskupocjeniji porculanski servisi.
...
„Ime je porculan dobio od riječi porcella, što na vulgarnom latinskom znači svinjica. Porcellom se nazivao morski puž koji svojim oblikom podsjeća na svinju. Njegova je pak kućica prevučena omotačem koji izgleda kao porculan s najboljom glazurom.“
Taj se puž u nekim dijelovima svijeta upotrebljavao kao novac, a tako se proširio i naziv.
Ovih dana oko nas s televizijskih ekrana „poskakuju jeleni“, zanosno se leluja u rasipništvu poklanjanja. Obilazeći Izrael primijetio sam da su Marija, Josip i Isus živjeli u pećini u Nazaretu u vrlo skromnim uvjetima. Možda je Josip za Isusov rođendan zavrtio janjca na ražnju, zato što Židovi uglavnom izbjegavaju svinjetinu. Svinje za nas imaju tradicionalnu vrijednost. Nemilice ih jedemo kao čvarke, slaninu, šunke, kobasice, hladetinu, a za Božić kao odojak. Svečanije jelo za Božić govori o važnosti blagdana.
Kod evanđeliste Marka iščitavamo Isusov stav o jelu:
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. I reče im: »Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?« Tako on očisti sva jela.
Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.« (Mk 7, 14-23)
Narodni običaji su najdublje i najdragocjenije iskustvo i zato ih s poštovanjem prenosimo na mlađe naraštaje. Okićeni bor, jaslice, blagdanska jela, pjesme, darovi, obogaćuju nam Božić. Ostanemo li samo na površnom „obavljanju“ tih običaja izgubit ćemo doživljaj Božje topline. Zadivljujuće je vidjeti mnoštvo vjernika na misi zornici u ovo adventsko vrijeme. I moji učenici su ondje. Jedan od njih rekao mi je: „Neću biti lijen. Hoću svako jutro na zornici pozdraviti Isusa!“
Bog nas voli i prije nego smo ga upoznali. I onda kad ga odbacujemo, protivimo se ili smo ravnodušni prema njemu.
Ovih mi je dana poznanik rekao da željno očekuje Badnjak, druženje s obitelji, pripremu ribe i nadodao kako će se napiti iz užitka. Važno je kako se pripremamo za Božić. Svećenici su neumorni u ispovjedaonicama.
A mi?
Možda se natrpavamo izvanjskim stvarima pa bi se i na nas mogla odnositi završna rečenica iz Orwellove „Životinjske farme“: “Nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek.“
Sretan Božić i dobar tek!
Foto: 1. turnbacktogod.com
