Mozaik

Premijera dokumentarnog filma "Demo" o umirovljenom brigadiru Hrvatske vojske Miodragu Demi, u režiji Branka Schmidta, održana je u nedjelju navečer u Hrvatskome narodnom kazalištu.

Dokumentarni film "Demo" u produkciji HRT-a, koji se pripremao dvije godine te snimio u samo deset dana, prati priču o Miodragu i njegovoj supruzi Mariji tijekom Domovinskog rata te nakon što je Miodrag bio teško ranjen s neizvjesnim ishodom.

...

Na premijeri je bio i predsjednik Republike Zoran Milanović koji je rekao da mu se svidio film.

"Svidio mi se film, a opet je priča teška i tužna, a na kraju je i lijepa jer je čovjek našao nekakav duboki smisao kasnije u životu. Nema puno slučajeva kao što je Demo, bio je zapovjednik malo višeg ranga, od prvog do zadnjeg dana rata, nastradao je, mogao je poginuti, ali preživio je. Nema puno ovakvih priča i zato nema puno ovakvih filmova. Ovo je jedinstvena priča", rekao je Milanović nakon premijere.

Na premijer su bili i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik HND-a Hrvoje Zovko te drugi uzvanici.

Miodrag Demo

Demo je rođen 1967. u Grguricama kraj Zadra (otac Marko, majka Šimica). Osnovnu školu je završio u Posedarju, a srednju elektrotehničku školu u Zadru. Po svršetku srednje škole zaposlio se u Italiji, u tvornici Olivetti Simens u Riminiju. Osim engleskog, kao i većina Dalmatinaca, usavršio je i talijanski jezik.

Ta činjenica – znanje talijanskoga jezika – pokazala se presudnom u akciji na Plitvicama kad je spasio autobus s talijanskim turistima: “Prsti su nam bili na obaračima, mislili smo da idu oklopnjaci, čekali smo zapovijed za paljbu, a onda je iz magle izronio autobus s umirovljenicima iz Italije. Sreća pa je Demo znao talijanski i riješio napetu situaciju”, ispričao nam njegov ratni suborac.

Početkom agresije na Hrvatsku zov Domovine bio je jači od pristojnog posla i ugodnog života. Vratio se u Hrvatsku i u studenom 1990. priključio se specijalnim postrojbama MUP-a u Rakitju.

S tom postrojbom aktivno je sudjelovao o oslobađanju Policijske postaje u Pakracu  početkom ožujka 1991.  te u akciji Krvavi Uskrs na Plitvicama mjesec dana kasnije.

U Zboru narodne garde je od  15. svibnja 1991. i raspoređen je u Drugu  gardijsku brigadu ZNG-a s kojom je sudjelovao u akcijama kod Korenice, u obrani Komareva, Petrinje te naselja Viduševac i Gređani na desnoj obali Kupe.

Na dužnosti zapovjednika satnije, od studenog 1991. do veljače 1992. godine, vodio je oslobađanje Farkašića te naselja Vratečko, Slana, Sveta Katarina i Glinska Poljana.

U svibnju 1992. na dužnosti je dozapovjednika taktičke postrojbe 2. gardijske brigade na Dubrovačkom bojištu, a tijekom 1993. bio je na dužnosti zapovjednika bojne u akcijama HV-a na području Novigrada kraj Zadra.

U 1. hrvatski gardijski zdrug, elitnu postrojbu Hrvatskih oružanih snaga, došao je s prvim danom rujna 1994. i preuzeo dužnost zapovjednika Prve gardijske oklopno mehanizirane bojne. S tom postrojbom sudjelovao je u operacijama Cincar, Skok 1,  Skok 2,  Bljesak, Ljeto i Oluja, Maestral i Južni potez.

Završio je Zapovjednu stožernu školu Blago Zadro i obuku u MPRI – koju su američki stručnjaci vodili na Hrvatskom vojnom učilištu.

Kao zapovjednik oklopno mehanizirane bojne Hrvatskog gardijskoga zdruga, elitnih komandosa HV-a, obavljao je najteže zadaće u oslobađanju Kupresa, Glamoča, Bosanskog Grahova, Knina, a njegovi pripadnici prvi su stigli pred Banju Luku. Ondje je, 12 kilometara od Banje Luke, u jesen 1995. (9. listopada) Demo teško ranjen, a poginula su četvorica njegovih suboraca. Danas je, bez desne noge, vezan za invalidska kolica.

Rat je završio u činu brigadira i nosilac je najviših odlikovanja, a sa statusom 100% hrvatskog ratnog vojnog  invalida (HRVI), u činu brigadira, umirovljen je 2000. godine. Nakon višegodišnjeg liječenja aktivno se uključio u politički život. Prvo u Petrinji, a onda u Zagrebu.

Kad je  Zagreb 2000. godine, prvi u Hrvatskoj, osnovao Odjel za branitelje na lokalnoj razini (koji je danas Gradski ured za branitelje, prvi u Hrvatskoj takve vrste) Bandić ga je pozvao, a Demo mu je postao jedan od najbližih suradnika. Demo već 16 godina sudjeluje u brojnim akcijama značajnima za braniteljsku populaciju – od prekvalifikacija za zapošljavanje do stambenog zbrinjavanja, skrbi za invalide i brige za očuvanje digniteta Domovinskoga rata.

Dugačak bi bio popis kad bismo nabrajali što je sve napravljeno kroz taj period, a osim pomoći braniteljima na području Zagreba, a oni to najbolje znaju jer je u Zagrebu postignut nadstandard za hrvatske branitelje, također brojne su aktivnosti i pomoći vezane za druge gradove u Hrvatskoj te pomoć pripadnicima HVO-a.