PRESS
PRESS: Retrovizor
Na čovjeka u Zagrebu pala skela pa kažu - izbjegnuta tragedija.
Valjda jer čovjek nije poginuo.
...
Treba li uistinu netko poginuti da bi ovima gore na vlasti postalo jasno da su zajebali sve, jer nisu još uvijek sanirali štetu od potresa? Od Zagreba do Gline. A zašto nisu sanirali? Jer nema love. A gdje je lova? U njihovim džepovima. Dakle, tragedija nije izbjegnuta.
Vi ste tragedija koja je dovela do kompletnog sranja. Samo još nitko nije poginuo. Ovdje se ne gine, nego krepava od gladi.
IZBORI
Najinteresantnije u svemu je što se javljaju redom svi koji pretendiraju na neku političku funkciju na predstojećim izborima. Tragedija? Tragedija je to što svi oni nisu reagirali do sada, a mogli su. O, da! Mogli su da su htjeli. Ali nisu htjeli. Svi do jednoga. I sada dižu glas da bi dobili glas. I najveća tragedija je to što će ga dobiti.
Jer je narod glup, pa ne kažnjava. Narod zaboravlja. Narod se voli naslikavati s politikantima. Psihološki je to fenomen.
U Hrvatskoj je dovoljno doći na neki trg, dignut' stranačku zastavu i počet' srati, lupati gluposti, lagati… I ljudi se počnu skupljati jer prepoznaju političku facu s televizije, iz novina, sa Facebooka… I umjesto da mu krenu vikati da laže, oni se slikaju s tim istim lažovom. Jer naš narod voli popularne i voli njihove laži. „Obnovit ćemo potresom razrušena područja, smanjiti nazaposlenost, povećati mirovine, oporaviti ekonomiju…!“. Pa što to već niste napravili? To se nitko ne pita.
Kao da nitko od tih lažova do sada nije bio u poziciji i napraviti nešto. Ako ništa drugo, galamiti tamo u Saboru i na sjednicama Vlade. Da, činjenica je da od toga nikakva korist, ali bi taj netko barem pokazao da mu je stalo. Svaki dan. A ne samo onaj dan pred izbore.
COVID DODATAK
Najočitiji je primjer bezobrazluka jednih a gluposti drugih, najnoviji potez Vlade koji se zove „Covid dodatak za umirovljenike“.
Vlada je napravila kategorizaciju dodjele tog famoznog dodatka po visini mirovina. Imamo nekoliko kategorija a najzanimljivije su dvije: oni s najmanjom mirovinom, do 1.500 kuna, i oni kojih ima najviše a to su oni sa mirovinom od 2.000 do 3.000 kuna. Prvi će dobiti 1.200 kuna a drugi 800 kuna. Dodatka za godinu dana. Godinu.
To teško da se može nazvati čak i socijalnom pomoći. A naši vlastodršci se busaju u prsa i predstavljaju kao spasioci populacije penzića. Pa im svi plješću.
Sad vi meni recite kako ih nije uopće sram reći da postoji grupacija ljudi koja, nakon što je radila cijeli život, dobije 1.500 kuna mjesečno? Što može jedan penzić sa 1.500 kuna mjesečno? Ne može ništa.
A najviše ljudi dobiva penziju u rasponu od 2 do 3.000 kuna. I sa tim se Vlada hvali. Kao da ne znaju koliko iznose režije, kolika je cijena kruha, mlijeka, mesa, jaja, lijekova (ako ih bude jer ta ista Vlada duguje i na tom frontu lovu). Dobiješ penziju 2.500 kuna i Vlada ti da još 800 kao godišnji dodatak. Sa naglaskom na godišnji. A godina ima 365 dana. Pa to onda iznosi 2 kune dnevno pomoći od Vlade. Što je cifra za? Dodatak za? Učiniti sa 2 kune dodatka dnevno – što?
Izgleda li to samo meni kao ponižavanje, sprdanje, omalovažavanje? Po meni to je potez kojim bi se trebao baviti onaj famozni Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Jer to je baš to – kršenje ljudskih prava!
Kako drugačije nazvati potez kojime daješ pomoć nekome u visini 2 kune dnevno? Zajebancijom? Tome još dodaš i 80 kuna dnevno kad pribrojiš i penziju (2.500:30) pa imaš 82 kune dnevno za život. To je već zajebancija na kvadrat.
Oni sa najmanjom penzijom dobit će vrtoglavih 1.200 kuna dodatka što matematika pretvara u 3 kune dnevno. Plus 50 kuna kad podijeliš i penziju po danima (1.500:30) i onda dobiješ nezamislivih 53 kune dnevno. Lova do krova. Penzići izlaze na ceste sa zastavama i kreću u kupovinu novog auta. Ne gleda se ništa manje od Audija. Po ugledu na Vladu. Pa penzići bjesomučno kupuju jer ne znaju kako potrošiti taj dan pedesetak kuna. A još je cijela godina pred njima.
Trebaš dobar financijski plan da bi znao kako potrošiti 50 kuna dnevno. Jebeno dobar!!! Nazdravimo još jednom za vlast. Bal može početi. Sa 50 kuna dnevno. Oni bogatiji sa 80 kuna dnevno na raspolaganju, kupuju šampanjac. Zaboravljaju se grijesi dobrotvora. Zaboravljaju se razrušene kuće, zgrade… Ubijena djeca, djeca bačena sa balkona… Prebijene i ubijene žene… Ljudi koji kopaju po kontejnerima i spavaju na cesti…
Jer nitko ti nije ravan kada dobiješ 80 kuna svaki dan. Nastupa era zaborava.
Daj glas i krepaj. Radnička klasa putuje u raj.
| Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: 1. DPCM
Autor: Irinej Mucak
