ŠTO JE ON RADIO TAMO? | Domoljubni portal CM

PRESS

Piše: Zlatko Pinter

"Nikakve režije neće biti, slavljenici će sami osmisliti program i u to se nitko neće miješati"

ŠTO JE ON RADIO TAMO?

PRESS

Zagrebačko političko podzemlje zabilo je autogol – sebi i svojim poslodavcima. Thompsonove pjesme orile su se od Zagreba preko Donjeg Miholjca, Slavonskog Broda, Varaždina, Karlovca, Rapca, Zadra, Splita i Omiša do Imotskog...

Ukupno uzevši, oko milijuna Hrvata (ne računajući našu braću u Herceg Bosni i dijaspori) na svojim je skupovima povodom dočeka Vatrenih pjevalo domoljubne pjesme – iz obvezno izvođenje Thompsonovih hitova („Lijepa li si“, „Geni kameni“ i dr.). Eto, to je najbolji odgovor zagrebačkim štakorima i žbirima koji su iz sjene pokušali minirati ono što se odigravalo na pozornici, isključivši glazbu i razglas prije nego je slavlje završilo.

...

Glavni izvođač radova angažiran od zagrebačkog političkog podzemlja, kazališni redatelj Krešo Dolenčić, poznat kao čovjek bez stava (ili narodski rečeno – svakom loncu poklopac), jedan od ljigavaca i prevrtljivaca koji se snalazi kao riba u vodi u svakom režimu, imao je ulogu režiranja dočeka Vatrenih u Zagrebu. Prije same manifestacije najavljivao je kako „nikakve režije neće biti, te da će slavljenici sami osmisliti program i da se u to nitko neće miješati“. S pravom se moramo pitati, ako je bilo tako, ŠTO JE ON RADIO TAMO?

Ako je doista bila zamišljena takva koncepcija, što je tamo tražio profesionalni redatelj kazališnih predstava?

Svi znamo i vidjeli smo što se događalo i svjedoci smo kako je Dolenčić LAGAO, bez stida i srama. Bezobrazno i drsko.

I ne samo da je lagao prije same manifestacije, on i nakon toga nastavlja svojim izjavama dokazivati tko je i što je kao čovjek i što je bila njegova stvarna uloga u sramnom pokušaju da se sabotira slavlje Vatrenih i prevari preko pola milijuna ljudi koji su ispunili Trga Bana Jelačića i okolne zagrebačke ulice.

Tako se usuđuje izjaviti, primjerice, čak i to kako „Thompsonu nije bilo mjesto u autobusu“!? On je valjda bio taj koji je trebao odrediti koga naši Vatreni i stručni stožer reprezentacije mogu ili ne mogu pustiti u autobus!?

On je Luki Modriću, Ivanu Rakitiću, Domagoju Vidi, Zlatku Daliću i ostalima trebao odrediti što tog dana smiju ili ne smiju raditi!?

Nije li to izvan pameti!?

Treba li podsjećati da su Vatreni na čelu s kapetanom Modrićem pronašli Thompsona, uvukli ga u bus i praktično unijeli na pozornicu na Jelačić Placu u želji da im svojim pjesmama uveliča slavlje? I tko je taj koji je imao moralno ili bilo kakvo drugo pravo to im uskratiti?

Da žive još stotinu života, Dolenčić i njemu slični neće doprinijeti Hrvatskoj niti jedan promil od onoga što su uspjeli Vatreni.

I takve prispodobe se stavljaju u ulogu tutora i žele dirigirati kako će se oni i pola milijuna okupljenih građana ponašati i što će pjevati?

Na pozornici s Vatrenima zapazili smo i Milana Bandića. Dok se pjevalo bio je smrtno ozbiljan, no, to i nije toliko bitno. Pravo je pitanje: ŠTO JE TRAŽIO TAMO? Kako je Bandić imao pravo pristupa, a rečeno je da nikoga osim slavljenika i voditelja tamo neće biti?

I kako to uvijek biva, iz svake mutljaže ostaju tragovi, pa sad već znamo mnogo više nego prije 3-4 dana.

Postoje – najblaže rečeno – ozbiljne indicije da su osim Dolenčića u sabotaži slavlja sudjelovali Bandić i neki od dužnosnika s HRT-a, što ni malo ne čudi, pa čak i izjave pojedinih zaštitara koji tvrde kako im je nuđeno 50.000 kuna za sprječavanje dolaska na pozornicu pjevača Thompsona.

Krasno, nema šta. I onda se javi Dolenčić sa svojim bedastoćama. Dolenčić, koji, da ponovim: U STOTINU SVOJIH ŽIVOTA NE BI ZA HRVATSKU UČINIO PROMIL ONOGA ŠTO SU NAŠI ZLATNI DEČKI U SAMO MJESEC DANA SP U RUSIJI OVE 2018.

Neki su ljudi operirani od srama i moral je za njih apstrakcija.

Da nije tako, barem bi šutjeli i poštedjeli nas svojih nebuloza.