Piše: Mario Maks Slaviček
Ususret Danu Josipa Radnika, zaštitnika rada, radnog čovjeka Hrvatske i hrvatskoga naroda
Što svima njima reći, dok slave 'maj prvi' a uništili su 'maj treći'?
PRESS: Komentar
Praznik rada, parada političarskog licemjerja i davno prekršenih obećanja u zemlji u kojoj nijedna vrednota ne nailazi na plodno tlo, ukoliko od nje nemaju materijalne koristi oni koji se kunu u radnička prava, partijsko naslijeđe i neka za njih bolja prošla vremena.
Meni je prošlo kroz život prošlo 47 praznika rada, prvih “majeva” i od kad me na taj dan sjećanje služi uvijek su za one koji su toga dana dijelili grah, fažol ili “pasulj” bila vremena dobra, njima je uvijek dobro, jer oni tog dana nakon “parade rada“ kao i nakon drugih raznoraznih parada odlaze pojesti janjetinu, krmetinu ili neke manje dostupne delicije širokim radničkim masama.
...
Ta gospoda drugovi, politički emisari i komesari, dužnosnici i poslodavci zajedno uz janjetinu i krmetinu kuju planove kako će smanjiti troškove, umanjiti plaće, davanja državi kako podijeliti razliku u dobiti, povećati broj godina rada prije mirovine i sve ono što ime zajedno i nužno kako bi i dalje bili na vrhu hranidbenog lanca.
Nažalost u zemlji deklarativno većinski katoličkoj za najstarijeg čuvara radničkih prava mjesta nema, al zato ima za bivše proletere koje su svojim podložništvom ti isti radnici pretvorili u kapitalističke milijunaše. Hoće li prvog maja fažol iz ruke crvenih,plavih,žutih,zelenih i inih političara koji su im uništili firmu,živote i budućnost primiti radnici trećega maja valja vidjeti…Budu li to učinili kao puno puta do sada, sami su krivi za svoju sudbu. Bolje je u usta uzeti hostiju, nego gutanjem graha blagosiljat bilo koju partiju.
No čini se, sudeći po onome što se zbiva u Hrvatskoj politici, kako je osim crkve i vjera odvojena od onih koji sebe nazivaju državnim službenicima. Iako ćete ih vidjeti u zgradi crkve, čisto radi reda, ne radi vjere jer oni po vjeri ne žive, da žive ne bi donosili i dizali ruke za zakone kojima pobijaju temeljna načela i zapovjedi vjere za koju kažu kako joj pripadaju.
I dok tako saborski zastupnici i drugi politički dužnosnici s debelim primanjima manje-više i nisu na svojem radnom mjestu, hrvatski puk radnih mjesta nema, a ako ih ima ne prima plaću za svoj rad, iako je temeljna zadaća političara svojim djelovanjem i zakonima osigurati prosperitet i boljitak narodu koji im je dao povjerenje da vode državu. Kako bih podsjetio na to, postavit ću pitanje o kojem neka razmisle dok reda radi nakon prvog maja i dijeljenja graha budu sjedili u prvim crkvenim redovima na slijedećoj misi, a pitao bih sve njih znadu li što ono kaže Biblija za rad i plaću? Kako bi vjernik katolik treba gledati na rad i plaću?
- sadržaj se nastavlja -
Vrijedan je radnik plaće svoje
Osnovna Kristova pouka o tome da je radnik vrijedan svoje plaće pokazuje također svu realističnost i konkretnost novozavjetnoga pogleda u vjerojatno starijoj inačici u Matejevu evanđelju koja govori kako onaj koji radi zaslužuje potrebnu hranu. »Vrijedan je radnik plaće svoje« ili Nije dopušteno zaradu i plod dnevnoga rada uskratiti. U konačnici što nama vrijede svi ti zakoni i pravila? Što nam znače ako se u njima ne nalazi barem djelić svakodnevne Božje dobrote, i malo naše osobne brige za nekog drugog. To je krv, kost i žila vjere, ali i same univerzalne demokracije. Vjere i nauka koji su neki veliki ljudi naše prošlosti, naši pređi, predali nama. To je prilično važno za napredak i boljitak jedne nacije, katoličke nacije. Bližnjemu, ne smije se odgađati za idući dan. Ne pljačkaj svoga bližnjega! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra.«
Možda hrvatski političari nisu praktični vjernici, možda ne znaju što kaže Biblija, a možda šute jer su nepošteno preplaćeni za posao koji ne obavljaju, preplaćeni jer sami sebi plaće određuju na svoju korist i svenarodnu štetu.
Kako bi osigurali svoja prava, slobode i način života, ljudi su ustanovili Vlade, čija je zadaća provoditi želje svojih žitelja koji su ih izabrali i vlastita obećanja kojima su pridobili glasove birača kao bi bili izabrani i postali djelatnicima ustanove koja se zove Vlada. Kako bi postali nositeljima vlasti i odlučivanja u ime i za korist naroda koji ih je izabrao, koristeći pri tome poluge i slova zakona i uredbi. No kad neka vlast ili vlada donosi zakone koji su štetni za narod ili pak provodi destruktivne zakone, narod ima pravo i obvezu smijeniti takvu vlast i Vladu.
U konačnici što nama vrijede svi ti zakoni i pravila? Što nam znače ako se u njima ne nalazi barem djelić svakodnevne Božje dobrote, i malo naše osobne brige za nekog drugog. To je krv, kost i žila vjere, ali i same univerzalne demokracije. Vjere i nauka koji su neki veliki ljudi naše prošlosti, naši pređi, predali nama. To je prilično važno za napredak i boljitak jedne nacije, katoličke nacije.
Ali ako se svi ti zakoni i pravila donose ne uzimajući u obzir nauk vjere i nauk naših predaka, već s ciljem kako bi se smogla plaća za vojsku političara, onda takvi zakoni ne vrijede ni groša.
Od svih političara tražim neka pogledaju ovu našu Hrvatsku očima njezinim, očima njezina naroda, ako žele vidjeti istinu. Ako se ustanu i osvrnu oko sebe ti naši političari, ako pogledaju u vjeri oko sebe neće vidjeti medijsku scenografiju, vidjet će ljude, obitelji, mlade koji gube vjeru, no ne u Boga i Bibliju, nego vjeru u čovjeka i vjeru u vlast, Vlade i politiku, gube vjeru u Domovinu Hrvatsku.
Neka Vam je svima čestit 1. svibanj, Dan Josipa Radnika zaštitnika rada, radnog čovjeka te Hrvatske i Hrvatskog naroda….
Blagoslovljeni, Bogu vjerni i za Domovinu radom, znanjem, htijenjem i poštenjem spremni bili.
Foto: 1. Arhiva (Novi list)
Autor: Mario Maks Slaviček
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
