Piše: Liljana Benčik
Kako je tužno vidjeti prazna sela, sve se manje čuje naša čakavica
PRAZNA SELA

PRESS: Komentar
Kako je tužno vidjeti prazna sela, prazne oronule kuće u kojima nitko godinama ne živi.
Ne igraju se djeca ispred kuća, nema života.

...
Jednom mjesečno vozim mamu na groblje 20-ak kilometara od Pule, gdje počivaju svoj vječni počinak naši bližnji preci!
Taj dio se zove Proština, a za cijelu Proštinu groblje je u Mutvoranu, na cesti Marčana-Krnica.
Putem mi mama priča o prošlim vremenima, kaže: "Vidiš u ovoj je kući bilo osmero djece, u ovoj jedanaest, u ovoj deset...", i tako redom prisjeća se imena i gdje su ti ljudi danas i koliko je od njih još živo, rasuto po cijelom svijetu.
Teško se nekada živjelo po istarskim selima. Škrta zemlja, velike fameje s puno dice.
Dica su čuvala blago ki je ima, kravu, par ovaca ili koju kozu. Za marendu bi im dali u boršu od tele, komadić kruha i feticu sira ili smokvenjaka. I to nisu imali svi.
Velika je bila mizerija, priča mi mama, da bi je pitali: "ča ti je baba vrgla u boršu?", onda bi si podilili da svi malo dobiju.
Svejedno, djeca kao djeca imali su svoje igre i sitne radosti, pa bi im blago pošlo u škodu kada bi se zaigrali.

Pokazuje mi svoju staru školu, koja je prazna i oronula, propada neiskorištena.
Prisjeća se kako nisu smjeli govoriti svojim jezikom, jer bi ih talijanska maestra prutom tukla po rukama. A oni, djeca kao djeca razgovarali su međusobno svojom čakavicom. Tada bi im maestra rekla da ne govore jezikom robova, jer su talijanski fašisti nazivali Hrvate “Schiavi” - robovi.
I što se događa danas?
Kuće i cijela imanja se prodaju.
Ili domaći vlasnici preuređuju stare kuće i štale u kuće za odmor s bazenima, za turiste. Dolaze u njih živjeti neki novi ljudi iz drugih krajeva, govore drugim jezikom, a drugim običajima.
I tako se mijenjaju sela, mijenjaju se ljudi, sve je manje pravih kamenih istarskih kuća s ruzom pred vratima. Sve je manje domaćih ljudi. Sve se manje čuje naša čakavica!
Zahvatila me pomalo sjeta što nestaje taj svijet, taj meni dragi prepoznatljivi istarski krajobraz i "ča"!


Foto: 1. DPCM/Benčik
Autor: Liljana Benčik
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

















