GMAZOVI 150. BRIGADE HV-a | Domoljubni portal CM

RATOVI

U VIHORU RATA

Domovinski rat u punom je sjaju iznjedrio dugo potiskivane vrline hrvatskoga čovjeka

GMAZOVI 150. BRIGADE HV-a: Lošijom tehnikom svladali tehnički nadmoćnog neprijatelja

U vihoru rata

Gmazovi

Krajem 1991. godine neprijatelj je naumio sasjeći Hrvatsku. Simbolično, žestokim terorom nad civilnim pučanstvom ali i doslovno - presijecajući vitalne komunikacijske koridore.

Na prostoru gdje je, geografski gledano, Hrvatska najtanja, između Karlovca i Ogulina, neprijatelj nije uspio u toj nakani. Spriječila ga je svojom odlučnošću obrane domovinske grude Hrvatska vojska.

...

U tim, taktički vrlo značajnim operacijama za daljnje vođenje Domovinskog rata, između ostalih, učestvovala je i 150. brigada HV-a, matična postrojba MAD-a (mješovitog artiljerijskog diviziona) - samozvanih Gmazova.

Gmazovi

Gmazovi su samo jedna u nepreglednom nizu postrojbi Hrvatske vojske koja je originalnošću smišljanja neformalnih ratnih imena suboraca ili postrojbi pokazivala uljudbenu svijest hrvatskog vojnika koji i u vojničkom pozivu zadržava šarm neformalnosti, ali ne na štetu vojničke stege. Ime su dobili po "Gmazu", prvom transportnom vozilu za njihovo osnovno oruđe - minobacače 120 mm.

Riječ je o varijanti džipa izvedenoj u "primitivnoj ruskoj tehnici" koji je u pionirskim danima rata, zbog tehničke neispravnosti vozila, upravo kada je brzina bila najnužnija, nepodnošljivo milio po ratištu. No, borbeni duh napravio je od mane vrlinu. Dečki su postali Gmazovi, što se po učinkovitosti njihovih borbenih djelovanja među suborcima prevodilo kao "grozna (za neprijatelja razorna) minobacačka zagrebačka artiljerija".

Njihov zapovjednik Gmaz II ili prva hrvatska busola, bio je satnik Krešimir Kovačević. Za svoje borce govorio je da su dobri vojnici. Prije nego su obukli odore Hrvatske vojske bili su dobri studenti, radnici, inženjeri, muževi. Domovinski rat u punom je sjaju iznjedrio dugo potiskivane vrline hrvatskoga čovjeka. Primjerice, da je Hrvat dobar vojnik.

"To se može egzaktno dokazati!", tvrdio je Srećko Srebrenjak, zamjenik zapovjednika. "Vrlo jednostavno. Nakon vrlo kratke, ali intenzivne obuke pod rukovodstvom načelnika operativno nastavnog programa, instruktora Jezerčić Borislava, naši su momci s lošijom tehnikom, nedostatkom streljiva, uspjeli svladati tehnički nadmoćnog neprijatelja. Njihova je norma (misli se na tzv. JNA) promjene položaja oruđa oko 16 minuta. Mi istu radnju obavimo za 6-10 minuta, što znači da smo uspjeli prepoloviti normu."

Gmaz III, inače ciljač na minobacaču, samo je kratko dodao: "Mi gađamo, a neprijatelj puca. Pravi vojnici samo gađaju."

U čemu je razlika?

Tu, za ovu topničku družbu, itekako važnu terminološku razliku objasnili su sami Gmazovi: Džango, Vrana, Leka, Stari, Coha, Kuhar, Tonči, Majk, Rambo, Juka. Naime, topništvo puca i njihovo se djelovanje svodi na grubu mehaniku prebacivanja granata s jednog na drugo mjesto. Za njih je borbeno djelovanje "dobaciti preko". Zato i ne biraju ciljeve, pa pod njihovim granatama stradaju kuće, crkve, djeca i starci. Njihove su mete kilometarske. Mete su čitavi gradovi, civilni objekti, bilo što za uništiti na hrvatskoj zemlji. U cijelosti kukavički i nevojnički.

Hrvatsko topništvo uvijek je ciljano gađalo (pogađalo) isključivo neprijateljske vojne ciljeve. Razlika nije samo terminološka, već i etička.

Povijest 150. brigade

Brigada je ustrojena 12. kolovoza 1991., kao 7. brigada TO Črnomerec.

U 1991. Brigada je s jednom pješačkom bojnom sudjelovala zajedno sa snagama obrane Jastrebarskog u blokadi vojarne 4. okbr JNA do odlaska neprijateljskih snaga iz RH. 1.pješačka bojna sudjelovala je u sprečavanju proboja oklopnih postrojbi JNA iz vojarne “Logorište” u Karlovcu. Od sredine studenog Brigada brani položaje na karlovačko-kordunskom ratištu u OZ Karlovac.

U 1992. produžava obrambena borbena djelovanja u ZP Karlovac na karlovačko-kordunskom bojištu do kraja srpnja.

Dio Brigade formira BG – 150, odlazi na istočnoposavsko bojište i izvodi napadna i obrambena borbena djelovanja. U listopadu se vraća na domicilno bojište i dijelom snaga brani Sunju. Sredinom prosinca 1992. odlazi na istočnoslavonsko ratište gdje izvodi obrambena brobena djelovanja do kraja godine.

U 1993. produžava izvođenje obrambenih borbenih djelovanja u ZP Osijek na istočnoslavonskom bojištu.

U travnju Brigada formira TG -150 i upućuje se na južno bojište u obranu dubrovačkog zaleđa, u lipnju iste godine Brigada je upućena na ličko bojište gdje ostaje do kraja godine. Tijekom tog djelovanja sudjeluje u vojno-redarstvenoj akciji “Medački džep”. U ovoj akciji vodila je teške borbe i imala velike gubitke u ljudstvu.

U 1994. izvodi b/d na ličkom bojištu u ZP Gospić.

1995. sudjeluje na ličkom bojištu u napadno/borbenim djelovanjima tijekom VRO “Oluja”.

37 pripadnika položilo je svoj život za slobodu Domovine i preko 200 pripadnika je ranjeno.

150. brigada HV odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog.

Odlikovanje Nikola Šubić Zrinski