Satira

KULTURA

Kultura: SATIRA

Najmanje košta vojska koje nema. Ne vjerujete? Pitajte europarlamentarca Jozu Radoša (Tetkicu). On je to otkrio davnih dana, prije nekih 16-17 godina. Da je ost'o na poziciji na kojoj je bio, izdaci za obranu države bili bi okruglo nula kuna. Zero. I mi do sad ne bi imali ni državu, pa bi nam ne samo vojni, nego i državni troškovi bili nula kuna!

Zamislite koja ušteda! Jozo (Tetkica), taj lucidni stvor s bebi facom i mekog profinjenog glasa (nešto između soprana i alta), kao ministar obrane zaključio je svojedobno da se mi u slučaju da nas napadne "neka modernija opremljenija vojska nismo u stanju sami obraniti".

...

Pa kad je već tako, čemu se truditi? Idemo, ključ u bravu, sve rasprodamo, podijelimo novce i kud koji mili moji! Naša država vrijedi brat-bratu toliko da bi svakomu od nas (ako bi raspodjela bila koliko-toliko pravedna), na račun leglo toliko da bi mogao (s potomcima prvog i drugog koljena) komotno otputovati na neku od željenih destinacija (Sejšele, Karibe, Novi Zeland, Maltu, Ognjenu Zemlju - ili gdje je komu već volja) i ostatak života provesti u luksuzu i uživanciji.

Da smo poslušali Jozu Radoša (Tetkicu), dakle, ne bi se zamarali glupostima kao što je nabava ratnih zrakoplova i mjesecima spletkarili i sukobljavali se oko toga hoćemo li ili nećemo kupiti izraelske "stare kante" (F-16 Barak)! Mi bi, dragi moji Hrvati i svi drugi građani Republike Hrvatske, koje god nacije, rase, boje kože, vjere ili seksualnog opredjeljenja bili (to se nikad ne smije zaboraviti spomenuti - da nas ne bi proglasili "etnocentristima" ili "ustašama", "homofobima" - daleko bilo!), tu lovu mogli upotrijebiti za opći prosperitet, primjerice:

- financiranje specijalnih programa za osvješćivanje javnosti vezano za pozitivnu ulogu LGBTIQ osoba u društvenom životu;

- stimuliranje nakladništva pornografskih i pedofilskih sadržaja kojih je premalo u javnom prostoru i još manje u školskim lektirama i kurikulima;

- Vezano za prethodne točke moglo bi se stimulirati male obrtničke djelatnosti s naglaskom na one koje proizvode seksualna pomagala (za koje bi zakonom bile stvorene posebne pogodnosti);

- Dio bi se mogao uložiti i u suzbijanje negativnog utjecaja katolibana (koji uporno guraju svoju konzervativnu revoluciju i vraćaju nas u mračni srednji vijek trabunjajući o nekim "obiteljskim vrijednostima", o "muškom" i "ženskom" spolu i rodu - koji su tobože prirodna datost (!?), hodaju Zagrebom i bore se za život (!?) umjesto da njeguju kulturu smrti, postižu čak uspjehe na svjetskom nogometnom prvenstvu samo zato da bi ih se moglo okupiti 500-600 tisuća i izvršiti državni udar (!?), organiziraju molitve pred bolnicama da nam žene ne mogu na miru odlaziti na pobačaj (!?), traže preferencijalno glasovanje - kako bi se u Sabor ulazilo prema broju dobivenih glasova (!?), hoće odbaciti Istanbulsku konvenciju i Marakešku deklaraciju, šire lažne tvrdnje po kojima djeca nastaju seksualnim odnosom između muškarca i žene itd., itd.).

Uglavnom, postoji tisuću i jedan pametniji način da se ta silna lova utroši. Umjesto za militarizaciju - za seksualizaciju društva, umjesto spremanja za rat - vođenje ljubavi (u svim oblicima, na sve načine i u svim kombinacijama - pojedinačno i grupno - osim odnosa žensko-muško, jer to je pase, demode, zaostalo, primitivno, ognjištarski, bilo i prošlo).

Umjesto borbenih zrakoplova hrvatskim nebom krstarili bi dronovi sa zastavama duginih boja.

Liberalizacija i seksualizacija prije i iznad svega. Po sistemu: tko koga gdje i kad uhvati. Nema prirodnijeg ambijenta od čopora.

Čemu nam treba sad u XXI stoljeću, u vrijeme ove stabilnosti, kad je oko nas mir blaženi i nema nikakve (ama baš ni najmanje) opasnosti po našu zemlju, militarizirati državu!? Na čelo resora obrane dovesti Krstičevića - koji zna samo za rat i ništa drugo!? Tko to još pametan radi!? Pa čak i da bude nešto (pukim slučajem padne nekomu na pamet da nas okupira - onako, čisto hipotetički), uvijek možemo podići narodni ustanak, je l' tako? Kao 1991. godine. Uvijek će se naći 200, 300 ili 500 tisuća budala kojima je do rata, pa neka se oni nose s onom drugom stranom, mi ostali dim, kud tko stigne, širom zemljine kugle (ili se sakrijemo negdje u podrume dok sve ne prođe i čekamo rasplet - a naša strana je, naravno, ona koja pobjedi).

- sadržaj se nastavlja -

Fata me nostalgija. Ne za jugovinom i komunizmom, ne daj Bože, dotle još nisam dogur'o, al' onako iskreno, za Jozom i njegovim ministrovanjem. Jozom, da…Jozom Radošem (Tetkicom).

Za one neupućene (ili mlađe od 40 godina), to je naš europarlamentarac, domovine sin, koji se danas tamo u Bruxellesu (pa i šire) bori za nas i nogama i rukama. To što o njemu rijetko kad čujemo, znak je da je čovjek prezauzet. Vele ove njegove kolege (hrvatski europarlamentarci) da dela k'o crv u kamenu (slično kao Bandić, samo na drugom kraju EU). Ubi se od posla!

A im'o je trnovit put, političku karijeru posutu (lomljenim) staklom, što jes', jes'! U 28 godina političkog i javnog angažmana, proš'o naš Jole metamorfozu kakvu ni najveći i najsposobniji kameleoni u Majci Prirodi nisu u stanju. Koliko je samo u to energije trebalo uložiti!

Najprije Jole Tetkica (ovo "Tetkica" je iz čiste simpatije, zato što ima onako profinjeno držanje, pa uredan, očešljan, manikiran, pedikiran, ušminkan decentno i uredno obučen, pedantno podšišan, svaka dama s estrade bi mu mogla pozavidjeti - k'o curica!) bio u HSLS-u s Budišom i Gotovcem. Nakon što su se ta dvojica (po starom dobrom hrvatskom običaju) dohvatili za gušu i pocijepali ionako nejaku strančicu koja se na kraju pretvorila u prirepak Račanovog SDP-a, Jole Tetkica ostaje u onom pro-režimskom dijelu bivšeg HSLS-a i podupire SDP i Račana, te uskoro formira LIBRU (kojom predsjedava). Bio je to očiti dokaz da se iz jednog velikog ništa može stvoriti još veće ništa. No, Jole, snalažljiv i promućuran (kako to inače liberali znaju biti), nakon par godina batrganja i glavinjanja političkom scenom, svoju marginalnu grupaciju (snage cca 0,00000001%), fuzionira sa "strankom 1%" (kojom upravlja Vesna Pusić nacionale) i eto ti "nove snage" pod nazivom HNS - LD (Hrvatska narodna stranka - Liberalni demokrati). Bješe to, čini mi se, negdje 2005. godine. Nije šala, kad sastaviš liberalizam i demokraciju, pa još narod tu, kud ćeš bolje, Hrvati se na to lijepe k'o muhe (doduše, samo oni odabrani koji znaju u čemu je fora - ali to je obično sudbina pravih, modernih, naprednih i originalnih platformi u jednom zaostalom, ruralno-ognjištarsko-talibanskom društvu).

U ovoj posljednjoj preraspodjeli moći u stranci HNS-LD,  kad su "gospođa 1%" Vesna (Pusić) nacionale i Anka Mrak-Taritaš na jednoj strani i beskralježnjak Ivan Vrdoljak na drugoj ukrstili koplja pa ionako marginalnu i smiješnu strančicu pocijepali nadvoje, Jole se priklonio struji A. Mrak-Taritaš i ponovno, po tko zna koji put promijenio stranačke boje.

Sad je zastupnik GLAS-a (Građanskog liberalnog saveza) u EU parlamentu, nije šala, 20-30 tisuća eura mjesečno se nabere, tu i tamo još ponešto kapne sa strane i milina. Tko te pita što je bilo prije 5,6, 10, 15 ili 20 godina i koliko si puta ćurak okrenuo naopako? Promijenio Jole nekoliko ideologija i stranaka, a da maknuo nije iz Sabora (osim kad su ga gurnuli u parlament EU da se o njega ne spotiču ovdje u Zagrebu).

Važno je da si "liberal" i "demokrat", sve su ostalo finese, je l' tako - jeste!

Nije da se Jole baš laktario, ali znao se nekako uvijek za sebe pobrinuti, održati iznad vode, nalik onom skakaču što se zatekne na zaleđenoj rijeci pa đipa s jedne ledene sante na drugu…taman misliš, gotovo je, sad' će pod led, nema kud…al' eto ti njega na sljedećoj ploči. Posrće, kliže, mlatara rukama i nogama, pravi piruete, ali drži se iznad površine. I ne izlazi iz parlamenta (bilo hrvatskog ili EU, svejedno).

Bio čak i ministar (od 2000. do 2002.), vjerovali ili ne (ovo vrijedi samo za one mlađe, mi stariji se sjećamo te slavne epizode). I to ne običan, nego ministar obrane! Tko god je do tada živio u zabludi da jedan lik poput Joze Tetkice (ženskastih manira, nježnog izgleda i bebaste face, pa još liberal i zagovaratelj slobodne ljubavi) nije u stanju upravljati resorom obrane, bogme se grdno prevario!

Sve ih je Jole demantirao i dotjerao pred zid svojim genijalnim rješenjima od kojih je najoriginalnije ono da vojska najmanje troši onda kad je nema. Tko bi se toga sjetio!?

Dakle, naš tadašnji ministar obrane Jole (Tetkica), poslije dvogodišnjeg intenzivnog (danonoćnog) razmišljanja (uz nešto malo sna i pokoji obrok - tek toliko da se preživi), došao je do fenomenalnog otkrića s kojim je bez ikakve zadrške upoznao javnost:

Naša Hrvatska vojska je prevelika, previše nas košta, a k tomu je zastarjela (pogotovu tehnički), dok su vojnici prestari. Iz svega toga proizlazi (veli dalje naš ministar obrambeni), da mi tu svoju vojsku moramo smanjiti, odnosno, riješiti se (za početak) "viška" od 13.500 vojnih osoba (uglavnom iz administracije) - koje će se zbrinuti izvan sustava (kako i gdje ne zna se).

Ali, nije to sve! Sad dolazi ono najvažnije - po čemu je Jole (Tetkica) ostao upamćen među svim ministrima obrane od 1918. godine nadalje. Tako mala vojska (koju ćemo nakon provedene reforme što ju je on zamislio imati), "u slučaju napada modernije i opremljenije vojne sile - ne može se sama braniti."

Da. Eto, to bi ukratko bila ta strategija koju je Jole (Tetkica) zamislio. Sulkus svega je da smo osuđeni na poraz u slučaju rata s bilo kojom "modernijom i opremljenijom vojnom silom".

E, sad, pitam se ja, tko i kako može objasniti da smo se samo nekih 7-8 godina prije nego je naš ministar otkrio naciji ova svoja epohalna promišljanja, izborili za neovisnost i slobodu i porazili četvrtu vojnu silu u Europi, a bili smo neusporedivo slabije tehnički opremljeni, s višestruko manjim resursima, pa i brojčano u potpuno podređenom položaju? Da nismo mi to ipak samo sanjali? Jer, ako se Jole (Tetkica) ne sjeća, mora da se nije ni dogodilo.

Naravno, javili su se odmah nakon toga ovi glupani iz MORH-a (koji pojma nemaju) i svoga šefa "poklopili" tvrdnjama kako su njihovi stručnjaci (ustvari Jozini stručnjaci - jer on im je bio šef) utrošili cijelu godinu na pripremu zakona, strategije i preustroja vojske. I vele oni (stručnjaci) kako je to "bačeno u vjetar".

Ama, kakve veze to ima s Jozom - pitam se ja?! Što nisu pravili strategiju prema njegovim smjernicama i zamislima!?

I nije im vrag dao mira, dok nisu potjerali Jozu (Tetkicu) s pozicije i doveli Željkicu Antunović! Doduše, i Željkica je bila pravi fajter. I danas se sjećam onog njezinog leta u nebeske visine. Bez ikakve dvojbe, hrabro i bez ustezanja uvalila se u MIG-21, kako bi dokazala da je naše zrakoplovstvo spremno za sve izazove i da stroj neće tresnuti odozgo (usprkos svim zlogukim prorocima koji su to priželjkivali). Kad je naša heroina Željkica, onako decentno našminkana, svoje inače ozbiljno lice razvukla u blaženi osmijeh (nakon prizemljenja), svima nam je laknulo! Podsjetila nas je neku večer i sama u "Otvorenom" na tu svoju slavnu epizodu i dala svoj doprinos u nagađanjima na temu "zašto je propao posao s Izraelcima" vezano za nabavu F-16 Barak. Čak su i Denisa Kuljiša doveli u emisiju, a gdje je Jozo, Jozo Radoš (Tetkica)? Zar se nije trebalo i s njime posavjetovati i poslušati glas jednog kompetentnog stručnjaka koji je svojedobno u resor obrane planirao uvesti do tada nepoznate inovacije, kao nitko i nikad prije i poslije njega!?

Sramota!

Foto: 1. DPCM

 Autor: Zlatko Pinter

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.