U VIHORU RATA
U vihoru rata
17. listopada 1991., u prisutnosti europskih promatrača, Ilok je napustila duga kolona prognanika.
Bio je to rasplet velikosrpskih prijetnji izrečenih još u travnju na skupu u obližnjem Jagodnjaku gdje je Milan Paroški, zastupnik u parlamentu Srbije, izjavio: „One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera“.
...
Borbe u Iloku započele su u ljeto, a kulminirale 8. srpnja kada su most na Dunavu prešla četiri tenka JNA i namjerno pregazila policijsko vozilo, usmrtivši jednog i ranivši tri policajca.
Reagirali su pripadnici 3. bojne 1. brigade ZNG-a te je pogotkom iz raketnog bacača Zoltan Hadrava uništio prvi tenk u Domovinskom ratu, nakon čega su se ostali povukli.
Ipak napadi na područje Srijema i Baranje nastavljaju se. Okolna mjesta redom bivaju okupirana, a nakon pokolja u obližnjem Lovasu početkom listopada, branitelji Iloka dobili su od JNA ultimatum da se predaju.
- sadržaj se nastavlja -
Ilok je bio u potpunom okruženju, a u okolnim hrvatskim selima Bapskoj, Šarengradu, Sotinu i drugima već su počinjeni brojni zločini.
Pod takvim pritiskom Iločani su se na referendumu 13. listopada većinski odlučili za progonstvo, a ne za život pod okupacijom.
Većina branitelja iz 1. brigade „Tigrova“ te nekoliko Iločana nisu vjerovali agresoru i pošli su u opasan proboj. Izbjegavali su naseljena mjesta, krećući su se uglavnom noću, gotovo sve vrijeme preko srpskog teritorija.
Iako jedno vrijeme razdvojeni, i uz okršaje sa srpskim stražama, u noći 18. listopada stigli su bez gubitaka do Apševaca. Svi ostali, kolona od 8000 civila, krenuli su na dugačak put u slobodu dan prije, a potresne scene ove izbjegličke krize obišle su Hrvatsku i svijet.
- sadržaj se nastavlja -
Čim je kolona napustila Ilok, paravojne četničke formacije krenule su s pljačkanjem i paleži praznih kuća. Srbijanski tisak euforično je prikazivao kako je Ilok „oslobođen“ te optuživao „ustaše“ kao krivce za progon.
Povratak prognanih Iločana bio je moguć tek nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma i mirne reintegracije 1997.
foto: 1. DPCM/Zdenko Dobošević
Autor: Tomislav Šulj
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
