U vihoru rata

U VIHORU RATA

U vihoru rata

Protekli vikend prošao je u znaku velikog hrvatskog vojskovođe Andrije Matijaša Pauka. 

Tako je u njegovu rodnom Pozorcu pokraj Marine svečano obilježena 27. godišnjica pogibije zapovjednika 4. brigade i jednog od heroja Domovinskog rata, a diljem društvenih mreža širio se njegov poznati slogan “kad krenemo, gorit će i nebo i zemlja!”

...

Najupečatljiviji profesionalni vojnik

Pauk, o kojem je teško govoriti bez epiteta vitez, heroj ili junak, po kojem je čuvena 4. gardijska brigada, kao i kninska vojarna dobila ime, jedno je od najupečatljivijih imena među profesionalnim vojnicima, a njegov ratni put pun je pobjeda koje je ostvario kao jedan od najvećih stručnjaka za tenkove i oklopnu borbu. Ova nezaustavljiva ratna veličina je kao zapovjednik jedne satnije 4. gardijske brigade pročešljalo niz bojišnica, od dubrovačke pa do šibenske i zadarske, a bio je poznat i po dizanju morala vojnicima uzvikom: ‘Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja’. I tako je i bilo… Osim toga, ranjen je tri puta u istom danu, previo rane i vratio se na prvu liniju.

Smrt u zadnjim sekundama rata

Matijaša je smrt zadesila tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić–Grad.

Smrt od metka, mnogi će reći, posljednjeg dana rata, svjedoči o bliskoj borbi te predanosti i hrabrosti Pauka čiji odlazak većina njegovih suboraca ne prihvaća ni danas. Njegova supruga Nada potvrđuje da je Andrija Matijaš Pauk bio isključivo i prije svega–vojnik. Prisjetila se riječi koje je često izgovarao:

“Moja stranka je Hrvatska vojska, a politika je mlaćenje prazne slame”, kazivao bi Pauk, okretao leđa politikanstvu i vraćao se na bojišnicu.

Ni Bobetko ga nije mogao zaustaviti

“Geleri su mu bili po cijelom tijelu, no on bi samo stavio zavoje i nastavio dalje. Kad je treći put ranjen, a nije imao namjeru odustati, iako ga više stopalo nije slušalo, zapovjednik general Janko Bobetko izdao je zapovijed da ga se zarobi poput pripadnika neprijateljske vojske.

Bio je to jedini način da ga se zaustavi. Pritom nikada nije patio od činova, dok su neki išli za tim da pošto-poto postanu generali, on nikada nije htio čin i zato mu je čin general-bojnika dodijeljen posthumno”, ispričala je supruga pokojnog heroja.

Niti nakon toliko godina, oplakivanje za karizmatičnim vojskovođom ne jenjava. O tome kako se točno dogodilo da ovaj veliki ratni zapovjednik pogine u trenutku dok je Hrvatska već naveliko slavila kraj rata, doznali smo od umirovljenog satnika HV-a Ivana Maršića, bivšeg pripadnika 4. gardijske brigade “Pauci” koji je u tom trenutku bio zamjenik zapovjednika:

“Bio sam s njim pola sata prije smrti”

“Uz njega sam bio doslovno od prvog do posljednjeg dana… Ratna akcija uvijek znači i rizik od ljudskih gubitaka, ali Paukovu smrt nitko nije očekivao. Riječ je o gubitku koji je teško opisati onima koji ga nisu poznavali. Pauka sam vidio pola sata prije nego što je poginuo, a i naknadno sam kao zamjenik zapovjednika došao na mjesto stradanja, iako je njegovo tijelo već bilo preneseno u jednu kuću i prekriveno bijelom plahtom”, tužno se prisjeća Maršić.

“Stajali smo na jednoj uzvisini znajući da je neprijatelj u kotlini. Razmišljali smo o strategiji – ići u napad ili im samo dati do znanja da smo tu. Odlučili smo se za ovu drugu opciju. Samo pola sata nakon tih dogovora, Pauk je otišao prema lijevoj strani. Došlo je do tenkovske borbe i u toj unakrsnoj paljbi Matijaš je izgubio život”, opisao nam je trenutke prije smrti većeg od najvećeg – Andrije Matijaša Pauka.

foto: Tenkisti Hrvatske vojske

Autor: Snježana Vučković

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.