POVIJEST
Navršava se 26. obljetnica od velike bitke koja se odigrala u zadarskom zaleđu i na prostoru planine Velebit. „Operacija Gusar“, poznatija kao „Operacija Maslenica“ započela je 22. siječnja, a službeno je okončana 27. siječnja 1993. godine.
No tada su uslijedile još žešće borbe jer je neprijatelj pokrenuo veliki protunapad i situacija je još neko vrijeme bila prilično neizvjesna. Obje strane podnijele su velike žrtve, mnogo veće nego za vrijeme izvođenja napadajnog dijela operacije Hrvatske vojske i MUP-a. Uopće nema dvojbe da je tijekom Domovinskog rata na tlu Republike Hrvatske ovo bio sukob poseban po tome što su u njemu snage odmjerile najbolje hrvatske postrojbe i suprotne strane.
...
Pobunjenim Srbima naknadno su dolazile pomagati najbolje ratne postrojbe, ne samo s teritorija tzv. Republike Srpske Krajine, nego i brojne druge, redom prekaljene ratne postrojbe. Vukovi s Vučijaka, Arkanovi Tigrovi, Beli orlovi itd. bile su postrojbe visoke borbene kvalitete, no dolazile su svakojake postrojbe, koje su različitim motivima temeljile svoj dragovoljni dolazak.
Primjerice, Vukovi sa Vučijaka došli su uzvratiti na pomoć koju su dobili od VRSK prilikom probijanje Koridora. S druge strane, više je grupacija motiviranih četničkom ideologijom dolazilo ostvarivati neke svoje „ciljeve“, a neke grupe su došle iz materijalnih razloga. Primjerice, povrh sela Škabrnja, pripadnici IX. Bojne HOS/114. br. HV u diverziji su iz stroja izbacili veći dio „dobrovoljaca“ postrojbe ŠTIT, vojnika ne baš odgovarajuće spreme (i godišta), a koji su na područje Ravnih Kotara dolazili jer su trebali biti svojevrsni novo-krajišnici, o čemu svjedoči naziv postrojbe, ali i nacionalni sastav (Srbi, Ukrajinci, Rumunji). Teške bitke jenjale su krajem veljače, no povremeni sukobi, posebno nemilosrdna bitka za selo Škabrnju, trajali su još cijeli ožujak. Nakon toga, sve do otvaranja pontonskog mosta, a povremeno i poslije, poraženi Srbi činili su diverzantske upade i učestalo udarali topništvom. Sam grad Zadar više nije bio u opasnosti, ali nažalost su upravo u diverzijama i granatiranju nastradali mnogi pripadnici HV i civili.
Bitku za zadarsko zaleđe i planinu Velebit možemo smatrati prekretnicom u Domovinskom ratu ne samo zbog toga što je pobunjenim Srbima nanesen veliki poraz. U toj bitki su po prvi puta korištena sva tri roda Hrvatskih oružanih snaga (pješaštvo, mornarica, zrakoplovstvo). Pobjedom je hrvatski sjever i jug iznova prometno povezan. Sjajnim se potezom pokazalo ovladavanje Velebitom od strane specijalne policije, posebno za kasniji uspjeh u provođenju operacije Oluja. Također, posljedično je oslobođena Hidroelektrana Peruča, čime su pobunjenim Srbima onemogućene daljnje aktivnosti i prijetnje o dizanju brane u zrak.
Sama izvedba operacije Maslenica imala je veliki, pozitivan značaj i zbog međunarodne politike, iako su određeni politički krugovi u Hrvatskoj tražili negativnosti u njoj. Na kraju, o značaju operacije dovoljno govori priznanje suprotne strane. General VRSK Milislav Sekulić u knjizi „Knin je pao u Beogradu“ analizirajući vojne poraze vlastite vojske vrlo precizno je operaciju Maslenica detektirao kao preokret kojime su započeli svi daljnji porazi VRSK. Zanimljivo, unatoč pobrojanim činjenicama, operacija Maslenica na neki način nije dovoljno analizirana.
Povjesničari koji se bave tematikom Domovinskog rata, s izuzetkom vrijedne analize dr. Davora Marijana, nisu detaljno obrađivali ovu bitku. Nadalje, brojni drugi koji su objavljivali vlastite analize: sociolozi, umirovljena vojna lica, ljudi raznih profesija koji su se pozabavili ovom bitkom, učinili su to pružajući katkad neutemeljene teze, koristeći netočne i neprovjerene informacije.
Primjerice, jedna od teza kojoj nedostaje imalo racionalne podloge jest ona koja implicira da je operacija pokrenuta zbog izbora za Županijski dom Sabora RH u veljači 1993. godine. Tu tezu konstruirali su politički krugovi nenaklonjeni politici Franje Tuđmana, a našla je uporište i u analizama kolega koji su sociološki istraživali Domovinski rat. Posebno je zbunjujuća „serija“ raznolikih datuma kojima autori, čak i vojna lica, definiraju okončanje napadajnog dijela operacije Maslenica. Stoga u analizama pronalazimo podatke koji govore da je okončana 24., 25., 26., 27., pa i 28. siječnja, što je iznimno zbunjujuće, posebno zato što je operacija započela 22. siječnja 1993. godine. Također, nejasno je definiran obrambeni dio, koji je uslijedio nakon okončanja operacije Maslenica, a koji se zbog velikog broja žrtava na neki način počeo prožimati kao cjelina s napadajnim aktivnostima.
Određene nejasnoće po pitanju datumskih odrednica uočljive su čak i u službenim monografijama gardijskih brigada. Svemu tome najvjerojatnije je razlog to što je operacija imala poteškoća, zapravo neizbježnih u kontekstu vremena (netom je izvršen preustroj HV-a) i golemog područja obuhvaćenog napadom. Nažalost, te su poteškoće rezultirale velikim ljudskim žrtvama. Zasigurno najtragičnija priča je okršaj u selu Kašić kada je neprijateljska skupina napala vozila koja su vršila smjenu 3. bojne 3. gardijske brigade (3. GBR), pritom usmrtivši 18 gardista. Ukupan broj žrtava na hrvatskoj strani se do jeseni popeo do broja većeg od 180 poginulih, što je samo po sebi brojka koja analizu čini teškom, posebno onima koji su sudjelovali u tako dramatičnim ratnim događajima.
Ukoliko bi tražili početke nedovoljno jasnih analiza, već je knjiga („Moje bitke“) načelnika Glavnog stožera i zapovjednika ove operacije, Janka Bobetka, podložna kritici. Čitajući ju, moglo bi se zaključiti da je do 27. siječnja sve što je uspješno izvedeno, učinjeno pod njegovim osobnim vodstvom, dočim je tada odgovornost („zbog više sile“) preuzeo brigadir Ante Gotovina. Štoviše, Bobetko je zaključio kako se desantom 3. GBR i njihovim borbenim djelovanjima uskoro, za koji dan, okončao veliki protunapad što nikako ne odgovara događajima, posebno ne vezanima uz kasniji boj za Novigrad, potom i Škabrnju.
Sve navedeno, ponajprije sama činjenica da je riječ o sudaru najelitnijih postrojbi koji su na razne načine dolazile na poprište bitke, iako udaljeni stotinama kilometara, čini operaciju Maslenica itekako primamljivom za istraživanje. Na 20. obljetnicu, Hrvatska televizija emitirala je dokumentarni film o operaciji Maslenica. Film je emitiran u najboljem terminu, subota, 20 sati navečer i postigao je iznimnu gledanost te brojne reakcije. Najveći dio njih bio je vrlo pozitivan. No bilo je i zamjerki, posebno od vojne struke, zbog uočljivih manjkavosti. Kronologija nije dovoljno jasno prezentirana, nedostajalo je video i foto materijala, a najvećim se uočio nedostatak zemljopisnih karata; smjerova napadajnih i obrambenih djelovanja te jasan zaključak o značaju te operacije. Kritike su na mjestu, ali javnost nije znala da su veliki problemi pratili cijeli projekt. Osnovni problem bio je taj što se odustalo od zamišljenog (i dogovorenog) emitiranja dvije epizode; prva bi tematski obradila napadajni dio, druga obrambeni dio nakon okončanja operacije Maslenica. U odluku nadležnih na HTV-u kao scenarist ne bih ulazio, posebno što sam zahvalan da su uopće pokrenuli snimanje dokumentarnog filma i dali da ga osmisli povjesničar koji se isključivo bavi Domovinskim ratom.
No odluka je izravno utjecala na činjenicu da je bilo nemoguće u film takvog formata implementirati izjave 80-ak sugovornika.
- nastavlja se -
Foto: DPCM
Autor: Tomislav Šulj
