POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
POSLJEDICE SUKOBA I REAKCIJE JNA (2/2)
Snage JNA zorno su već na Plitvicama demonstrirale smisao lukave Miloševićeve strategije.
Prozirnu lukavštinu upakiranu pod nazivom stvaranja tzv. „tampon zona“ pojasnio je Davor Marijan u knjizi „Slom Titove armije – raspad Jugoslavije 1987.-1992.“ (Zagreb, 2008.):
„Tampon zona“ je javnosti predočena kao područje razdvajanja sukobljenih strana i metoda sprječavanja građanskog rata. No stvarna zadaća „tampon zone“ bilo je sprječavanje uspostave ustavnog poretka Republike Hrvatske. To nedvojbeno svjedoči propisano ponašanje oružanih snaga u slučajevima izvanrednih prilika kao i primjena plana za izvanredne prilike Radan početkom travnja 1991., odmah nakon intervencije hrvatske specijalne policije na Plitvicama. Strogo povjerljivi naputak o uporabi oružanih snaga iz 1988. ne poznaje pojam „tampon zona“. Za dotadašnju uporabu Armije na Kosovu „tampon zona“ je bila nepojmljiva i neprihvatljiva, ali ne i za Hrvatsku 1991. godine.
U knjizi Bojana Dimitrijevića: „Modernizacija i intervencija jugoslavenske oklopne jedinice 1945.-2006.“ navode se oklopne postrojbe JNA koje su intervenirale u plitvičkoj krizi:
U akciji je učestvovao po jedan bataljon iz 329. oklopne (banjalučke) i 4. oklopne brigade (iz Jastrebarskog). Mehanizovani bataljon 4. okbr iz Karlovca upućen je u to područje 30. maja. Njegove snage biće u narednim mesecima raspoređene u prostoru Korenice, Koranskog mosta, Mukinja, Ljubova, Teslingrada i Gospića. Iz Banja Luke 31. marta 1991. odlaze jedinice 329. oklopne brigade: 1. oklopni bataljon (okb) u širi rejon Bihaća, gde je u rejonu Plitvica formirao tampon-zonu između hrvatske policije i milicije SAO Krajine. Ovaj bataljon je do početka septembra te godine zadržao istu ulogu, i bio raštrkan po manjim celinama u široj zoni ovog područja.
Koje su još snage osim oklopa angažirane na uspostavi „tampon-zone“ navedeno je u knjizi postrojbe iz Rakitja:
Za uspostavu „tampon-zone“ zapovjednik 5. vojne oblasti JNA general pukovnik Konrad Kolšek zapovjedio je angažiranje snaga iz sastava 10. korpusa: Mehanizirani bataljon 4. oklopne brigade iz Jastrebarskog (jedna tenkovska i dvije mehanizirane čete), vod Vojne policije iz 284. bataljona VP-a, snage iz sastava 580. mješovite artiljerijske brigade (topnička baterija, haubički artiljerijski divizijon 130 mm i četa Vojne policije). Nadalje, u stanje pripravnosti stavljaju se 140. motorizirana brigada (mtbr.) i ostale snage 4. oklopne brigade, 580. mješovite artiljerijske brigade i 284. bataljon VP-a. Snage JNA stavljene u stanje pripravnosti raspoređene su u garnizonu Karlovac i na vojnom poligonu Slunj. Temeljem Naredbe zapovjednika 5. vojne oblasti, na Plitvicama su angažirane i snage iz sastava 13. korpusa: vod Izviđačke čete 13. mtbr iz Gospića, 13. četa Vojne policije iz Rijeke i Brdska četa 6. brdske brigade iz Otočca. Navedenim snagama pridodana je i Protuavionska baterija 30/2 mm iz 306. lakog artiljerijskog puka iz sastava 32. korpusa te Oklopni bataljon 329. oklopne brigade iz sastava 7. korpusa 1. vojne oblasti (Banja Luka) ojačan Protuavionskom baterijom 30/2 mm iz 306. lakog artiljerijskog puka.
Snage JNA nadzirale su promet od mosta na Korani do motela „Borje“ uspostavivši „tampon zonu“, a u spomen domu „Nikola Tesla“ u Mukinjama uspostavljeno je Izdvojeno komandno mjesto 5. vojne oblasti. Ne treba naglašavati kako oružana moć snaga koje su JNA izvele na Plitvice uopće nije usporediva s onim čime je raspolagala hrvatska strana. Tu prednost zapovjednici JNA koristili su kao argument u pregovorima s hrvatskom stranom pri čemu su ultimativno tražili da specijalne snage MUP-a napuste Plitvice. Josip Boljkovac u svojim memoarima („Istina mora izaći van“, Zagreb, 2009.) ulogu JNA okarakterizirao je kao pozitivnu:
Tada se pojavila mehanizirana postrojba JNA, kojoj je na čelu bio general Ivan Štimac, kako bi između nas i JNA, točnije između Plitvica i Korenice, načinila tampon-zonu…Ubrzo je general Štimac i smijenjen, jer su ljutiti pobunjenici, kojima je s armijske strane očito bilo obećavano nešto drugo, tvrdili da je svjesno zakasnio na bojišnicu. U svemu smo tome imali i sreće što su Plitvice spadale pod Petu armijsku oblast, pa je Štimac krenuo s poligona u Slunju, a za Korenicu je bio mjerodavan Kninski korpus, čiji bi se pukovnik Ratko Mladić u tom slučaju zasigurno bitno drukčije postavio.
Ipak, sudeći po raščlambi onih koji su oružjem oslobađali Plitvice, uloga JNA i generala Ivana Štimca, koji je kasnije prešao na hrvatsku stranu, nije bila u toj mjeri pozitivna:
Za pregovore s predstavnikom JNA generalom Ivanom Štimcem određeni su: pomoćnik ministra unutarnjih poslova RH za specijalnu policiju Marko Lukić i, zapovjednik Jedinice za posebne zadatke MUP—a RH Rakitje Josip Lucić i zamjenik zapovjednika ATJ Lučko Slavko Butorac…Prije početka sastanka, iz ureda generala Ivana Štimca izlaze predstavnici SDS-a. Tijekom sastanka postalo je očito da pregovorima u stvari rukovode dvojica pukovnika Kontra-obavještajne službe JNA. Predstavnici JNA na čelu s generalom Ivanom Štimcem daju ultimatum o trenutačnom povlačenju hrvatskih policijskih snaga s područja Plitvica. Hrvatski pregovarači energično odbijaju navedeno rješenje te naglašavaju da zapovijedi primaju isključivo od ministra unutarnjih poslova i predsjednika Republike Hrvatske.
Pat pozicija riješena je daljnjim pregovorima na višoj razini i ponovnom uspostavom rada policijske postave (2. travnja), nakon čega se pripadnici postrojbi ATJ Lučko i Rakitje povlače s Plitvica.
Tijekom cijele krize u kojoj su srpski teroristi na nekoliko dana okupirali Plitvice bili su ugroženi Hrvati koji su prometovali ka moru ili unutrašnjosti, ali i brojni turisti, njih više od 400, koji su u uobičajeno velikom broju za blagdane pohodili NP Plitvice. Od „Krvavog Uskrsa“ JNA je Liku pretvorila u golemo područje „tampon-zona“ koja će vremenom postati strateška polaznica velikosrpske agresije.
Plitvice kao biser hrvatskog i svjetskog turizma, unatoč tome što su kategorizirane kao svjetska baština pod zaštitom UNESCO-a, biti će iznova okupirane i slijedećih pet godina prepuštene nebrigi i devastaciji od strane pobunjenih hrvatskih Srba.
Unatoč tome, riječi zapovjednika postrojbe iz Rakitja Josipa Lucića, koje je izgovorio za TV dnevnik, bile su dobra poruka pobunjenicima na koji način će okončati okupacija Plitvica i dijelova Hrvatske:
Ja sam ispunio postavljeni zadatak i što odluči Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, vjerujte biti će izvršeno.
- nastavlja se -
(analize Josipa Boljkovca i problem prve žrtve Domovinskog rata)
Foto: 1. policija.hr
Autor: Tomsilav Šulj
