PRESS
Piše: Helena Krmpotić
Optužbe na račun vjere u Hrvatskoj i među narodom ukorijenjene su još u doba partizanskog preuzimanja vlasti.
Crkva je bila zabranjena, na mise se odlazilo potiho a djecu krstilo u gluho doba noći.
...
Slobodna i demokratska Hrvatska donijela je toliko u narodu željene promjene, barem što se prakticiranja vjere tiče, ali partizansko-komunistički mentalitet još uvijek je u glavama mnogih u ovoj zemlji.
Posljednji primjer potpune netrpeljivosti i netolerancije prema svim vjernicima u Hrvatskoj pokazao je bivši predsjednik Ivo Josipović. Osoba koja se izjašnjava kao agnostik, jučer je na blagdan Velike Gospe u javnost plasirala potpunu neistinu koja se odnosi na medijsko praćenje tog kršćanskog blagdana.
Iako je svetkovina na državnoj televiziji bila medijski popraćena manje od 8 posto programa, Josipovića je zasmetalo što se Hrvatska, kako smatra, pretvara u katoličku zemlju a mediji "guše" javnost s nametanjem vjerskih svetkovina. Barem tako tvrdi Josipović.
Agnostici su inače ljudi koji niti vjeruju da Bog postoji niti vjeruju da ne postoji. Istinitost te tvrdnje najbolje je pokazao i sam Josipović, kada je Crkvu izbjegavao u širokom luku tijekom prve utrke za Pantovčak. U borbi za još jednu unosnu sinekuru Crkva u Hrvata mu više nije bila tako strana, pa je strpljivo sjedio na misi u zagrebačkog Katedrali, nadajući se kako će barem dio vjernika prepoznati njegovu predanost zastupanju i onih čija mišljenja ne uvažava.
Odakle Josipoviću toliko veliki animozitet prema Crkvi, vjeri i Bogu?
Korijene toga treba potražiti u njegovoj obitelji prije svega jer mu je otac, još 1945. godine ujahao na konju u crkvu u Baškoj vodi i uništavao relikvije i crkveno dobro. Time je pokazao što misli o našoj vjeri a za pretpostaviti je da je isto tako odgojio i svog sina.
Ante Josipović bio je i član Komisije koja je odobrila ubojstvo obitelji Ševo i 11-godišnje djevojčice Rosemarie, što praktičkom vjerniku katoliku teško može biti razumljivo.
Zašto Hrvate konstantno udaljavaju od vjere, pa onda time i od kulture, običaja, jezika i povijesti? Zašto ih stalno, sve ove godine, smetaju naši vjerski simboli, naši heroji, naš jezik, naša kultura i običaji? Znamo da je uništenjem vjere najlakše izgubiti identitet, a to je očito cilj određenih pojedinaca - da Hrvati nestanu s ovog prostora.
Pitanje vjere i sekularne države postalo je prvoklasni politički vrući krumpir u zemlji. Hrvatska je sekularna država - vrište mediji. Hrvatska treba biti odvojena od Crkve - tvrde bivši predsjednici. Crkva dobiva milijune od nas, to je bacanje novaca - uvijek taj ključni argument izvlače brojni antifašisti i bezbožnici, odgajani u partizansko-komunističkom duhu u kojem se ubijaju nevini, djeca, starci i žene.
Zaboravljaju napomenuti da Crkva dobiva 380 milijuna kuna godišnje iz proračuna, a raznorazne nevladine organizacije 2,5 milijardi kuna, s očitom razlikom da u zemlji imamo više od 80 posto vjernika, a članova NVO-a manje od 1%.
Svi oni unosno žive od hrvatskih kuna i pljuju po nama, našoj vjeri i našoj Crkvi.
Prikupljanje političkih poena upravo na pitanju vjere postala je tradicija većine propalih političara, što Ivo Josipović svakako jest. Usporedba hrvatskih vjernika s džihadistima na društvenoj mreži ispod je svakog ljudskog dostojanstva, na što su reagirali i članovi Udruge Vigilare. Neki od članova Udruge bili su savjetnici upravo Ivi Josipoviću na Pantovčaku, pa je tim više čudnije da mu ništa nisu uspjeli objasniti.
Danas je pitanje vjere na ovim prostorima važnije nego ikada. Upravo nas vjera drži na životima, jer smo popljačkani, blokirani, uništeni, raseljeni. Osim vjere i nade u bolje sutra malo toga je ostalo u što hrvatski narod može vjerovati. Provokacije onih koji to nikada nisu i ne mogu razumjeti ne treba shvaćati ozbiljno niti im pridavati ikakvu važnost.
Jedini način da im pokažemo što mislimo o njima i njihovim stavovima je da se iduće godine okupimo u još većem broju na jednom od brojnih svetišta u zemlji za blagdan Velike Gospe. To će im biti dovoljna potvrda što mislimo o njima i njihovom poimanju naše vjere.
Photo: UCM
Autor: Helena Krmpotić
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
