Najnovija uhićenja desetorice pripadnika HVO-a u Orašju još je jednom pokazala potpunu nespremnost hrvatske države i diplomacije na redovne provokacije koje stižu iz susjednih zemalja, bilo da riječ o Srbiji ili Bosni i Hercegovini.
Obrambeni rat koji smo vodili, kako u Hrvatskoj tako i u susjednoj BiH, još se od Oluje pokušava na sve načine omalovažiti, oblatiti i prikazati u sasvim drugom svjetlu. Isto se odnosi i na našu vojsku, a pripadnici Hrvatskog Vijeća obrane posebno su ugroženi, tim više što ih ne štiti niti Republika Hrvatska. Iako su bili jedinstvena vojska tijekom Domovinskoga rata bez čije pomoći ne bi bilo ni oslobođenja okupiranog hrvatskog teritorija, danas ih politička vrhuška olako pušta da trunu po sarajevskim i beogradskim zatvorima.
Propustili smo mnogo toga - još od 1995. godine i Zakona o aboliciji pa do davanja zelenog svjetla Srbiji u pristupnim pregovorima s Europskom Unijom kada je u pitanju poglavlje o pravosuđu. Pokazali smo da smo slabi i da susjedi mogu s nama kako hoće.
Cijelu priču oko najnovijih uhićenja moramo promatrati s dva aspekta, ona koja se odnose na hrvatsku diplomaciju i tajne službe. I u jednim i u drugim imamo katastrofalne kadrove, zapravo nemušte neprofesionalce koje su kadrovirali sasvim pogrešni ljudi i koji su na ključne pozicije dolazili slučajno. Diplomatskim smo zakazali još od trenutka kada nismo zatražili jasan popis svi optuženih hrvatskih branitelja u susjednoj BiH i Srbiji, a kako bi tako nešto mogli i tražiti kada nam u Ministarstvu vanjskih poslova sjede jugoslavenski kadrovi koji bi, da se njih pitalo, Hrvatsku ostavili u granicama Jugoslavije. Još je gora situacija s tajnim službama koje nisu u stanju odraditi niti jednostavne zadatke a kamoli štitit ustavni poredak ove zemlje i njezine građane.
Gdje su u svemu tome branitelji i tko ih štiti?
Zapravo nitko. Prepušteni su sami sebi a većinom služe za stjecanje jeftinih političkih poena i naslikavanje budućih vlastodržaca tik prije nekih ozbiljnijih i manje ozbiljnih izbora. Koliko puta smo bili svjedoci da su upravo ti časni ljudi bili izigrani i žrtve političkih prepucavanja, a nije slučajno da su vođe većine njih opasni instrumenti u političkim elitama, koji vrlo lako izdaju "braću po oružju" bez ispaljenog metka s nekoliko unosnih sinekura.
Sudbina desetorice vojnika iz Orašja tako nije nimalo pozitivna i za pretpostaviti je kako će se naći na optuženičkoj klupi i odgovarati za zločine nad civilnim stanovništvom. Ako im se uopće netko i usudi pomoći, bit će prisiljeni vlastitim snagama skupljati dokaze u njihovu obranu a hrvatska će im se država, kao u slučaju Praljak, odužiti za učinjeno naplatom PDV-a na dokumente koji bi im eventualno mogli pomoći u obrani. Izostat će diplomatska nota, nitko neće grmjeti u europskom parlamentu a možda će biti neka sporedna tema na sjednici Vijeća Europe, ne tako glasna i zasigurno ne tako odlučna da prekine sve diplomatske odnose s BiH i traži hitno izručenje tih vojnika, koji su ujedno i građani Hrvatske, pa onda slijedom toga i postupak na našim sudovima.
Ponovno je Hrvatska pala na testu snage i odlučnosti koje je bilo toliko mnogo u Domovinskom ratu i toliko malo u ovom ratu koji se vodi po uredima i sudovima.
Na potezu je Vlada i ministarstvo branitelja - za sada šute, očekujući direktive iz Bruxellesa. Možda pomoć stigne od NATO saveza čija je i Hrvatska članica, pa se slijedom toga uhićuju i njezini vojnici, što desetorica pripadnika HVO-a i HV-a svakako jesu. Do tada treba svim braniteljima uputiti poziv da se ne izlažu dodatnim opasnostima i ne prelaze granice Bosne i Hercegovine i Srbije. Još uvijek ne znamo tko se sve nalazi na optužnicama susjednih zemalja a kako sada stvari stoje, nećemo još dugo vremena.
Photo: 1. Avaz.ba
Autor: Helena Krmpotić
