Moj kutak

U osami mračnoj, memlom okovanoj

Prolaze noći i dani bez broja

Ja više ne znam tko sam niti gdje sam

I hoće li kad okončat' muka moja.

Sjećanja nemam niti snove snivam

Svjetlost me plaši i u tamu goni

Dok ležim zgrčen na kamenu hladnom

I čekam trenutak kad će doći oni.

Godine puste mora da su za mnom

Od kako trunem u tom mračnom grobu

Još samo Boga molim da se sjeti

I primi dušu meni jadnom robu.

Ponekad kao da korake čujem

Evo ih, mislim, konačno su tu

Vrijeme je, šapćem i za put sam spreman

Smiraj potražit' u vječitom snu.

Al' uvijek opet iznova se prenem

Nikoga nema, tišina i muk

Još samo povrh kule kamenite

Kao da čujem stare sove huk.

I sve na svijetu ja bih sada dao

Za jedan pogled u nebeski svod

U sjajne  zvijezde što snene trepere

I  nebom plove k'o pučinom brod.

Katkad osjećam neke ruke nježne

Grle me blago kao majka sina

Dok jasno čujem ariju daleku

Što razliježe se s nebeskih visina.

Anđeli me nose u prostranstva plava

Pred vrata Gospodnja do samoga raja

Prolazimo tako kroz livade cvjetne

Blistave koprene sunčevoga sjaja.

Mir blaženi moju dušu obuzima

Nikakve boli tijelo ne osjeća

I što bliže idem svome odredištu

Srce tuče jače, radost je sve veća.

Evo već vidim čovjeka u bjelom

Kako širi ruke i pruža ih k meni

Obavijen sjajem i zrakama sunca

Stoji povrh zdenca na blistavoj stijeni.

Još samo korak do njega mi treba

Da dotaknem ruke što me zovu sebi

Moja duša trepti u zanosu silnom

Ja iz ovog' raja nikud više ne bi'.

Al' najednom nema čarolije bajne

Osjećam tvrdi kamen ispod pleća

I raspline se sve poput mjehura

Nestade moj ushit, neizmjerna sreća.

Tad stvarnost kruta iznova me vrati

U zbilju koja reže um k'o mačem

Gospode znaš da nevin ovdje ležim

Zbog ljudske zlobe u tamnicu bačen.

I Tvoga su Sina optužili lažno

Podnio je muku i tešku sramotu

Nevinoga Njega na smrt osudiše

S križem potjeraše na brdo Golgotu.

Raspeše ga potom kao razbojnika

Krv nevina tada pade na sve ljude

Otkupio On je grijehe cijelog svijeta

Da na Zemlji mira i ljubavi bude.

No, ljudi se Tvoga zakona ne drže

Zloba i zavist među njima vlada

Koga je još briga za pravdu i Boga

Za nevinog stvora koji pati, strada.

I suza jedna niz usahli obraz

Lagano mi klizne u trenutku tom

Ja znam da nikad više neću vidjet'

Najdraže svoje i svoj topli dom.

O, Bože, primi ovog  jadnog sužnja

Da tijelo nađe smiraj i grob svoj

A duša neka slobodno poleti

Iz  zidina ovih među zvijezda roj.