Moj kutak

Ja znam, a znaju i oni: moja je snaga u Istini, njihova slabost u sili i zločinu

Ujutro šalica čaja

I gorki okus neprospavane noći

Navečer drugo konačište

I tako u krug...

Do nove postaje Križnog puta

*

Nikoga osim Boga nemam

I ovo malo srca i duše

Što mi ih On dade

Ničega osim ljubavi

Ljubavi za Rod i Dom svoj

*

Kažu mi: „Za petama su ti...“

A ja luđak i zanesenjak

I dalje jurim za svojom zvijezdom

I sanjam iste snove, poput dječarca

Oni svojim, a ja svojim putem

Dok nam se staze ne presijeku

*

Oni se mene boje, mene emigranta

Golje i beskućnika što polugladan skita

Bez doma i smiraja, odbačen od ljudi

Ja znam, a znaju i oni

Moja je snaga u Istini

Njihova slabost u sili i zločinu

*

U oku majčina suza i poljane djetinjstva

U srcu kremen kamen moga Imotskoga

Kaldrma uska i pjesma momačka

Obijesna, glasna i žestoka, prava naša

I jezero Modro i Crveno u meni

A iznad nebo plavo i biserno čisto

*

U vrevi pariškog Bellevillea

U bulevarima i krošnjama

U pjesmi uličnog svirača

Ja čujem Tvoje jecaje

I  osjećam Te duboko u sebi

Tebe, Hrvatska moja,

Otvorena i živa rano,

Patnjo, sudbino, svetinjo

*

U grudima srce tuče

I žar navire u obraze

Još u meni života ima

Grabim dalje, u slobodu

Ne osvrćem se i ne bojim

Kurvinih sinova i žbira

Oni se mene boje, silnici i hulje

Mene jadnika bez doma i staništa

Strijepe od svake riječi i istine se plaše

Nečiste savjesti i ruku krvavih

Vrebaju iz busije svjesni da su slabi

I da su im dani davno odbrojani

*

S leđa, a da kako, hulja drugačije ne zna

Sjena krvnika odvaja se od tmine

I već osjećam za vratom dah koji peče...

Livada cvjetna i Majčina suzica

Skrivena iza zelenog bokora

Baš tamo u blizini izvora

Na kraju staze dobro znane, krivudave

Čekaju mene, mene emigranta...