PRAVEDNIK
PRAVEDNIK
On sužanj nije, mada okov nosi
A ni rob nije niti može biti
Jer plam slobode iz očiju sijeva
I prkos ljuti ne može se skriti.
Podmukli žbiri mreže svoje pletu
To im je zanat od kako je vijeka
Prijetvorne laži i objede gnjusne
Osuda nova uvijek nekog čeka.
Po pravu sile, ne po sili pravde
Još samo krvnik mača da se lati
Presuda tu je, čita se bez srama
Za sva zla svijeta krivi su Hrvati.
On stoji mirno, uzdignuta čela
Istine radi spreman je i mrijeti
Dok sluša glas svog krvnika, dželata
Na tren se svojih bojovnika sjeti.
Oprosti Bože svome grješnom sinu
Što u toj boli on ne vidje puta
I ne dopusti zbog slabosti tijela
Njegova duša da kroz tamu luta.
Jer nevin bješe, a presudiše mu
I sramni žig mu urezaše tada
Na čelo i u srce napaćeno
Sav svijet se sruši i nestade nada.
Još samo jedna staza ostala je
On krenu njome jer ne vidje druge
I otrova čašu ispije na dušak
Na licu mu ne bi straha niti tuge.
Sred sudišta haškog, svoga mučilišta
Hrvatski general zadnju bitku bije
On ode u vječnost, povijest roda svoga
A da mu koljeno pokleknulo nije.
A kuda će žbiri i domaće jude
Taj ološ mrski i ljudska sramota
U tmini praznih i poganih duša
Prolaze im dani kukavnih života.
Život bez časti ljudski život nije
Pa da ga živiš i stotinu ljeta
Zato koračaj uzdignuta čela
Pa ako treba i do nakraj svijeta.
A ako te tamo gorka čaša čeka
Uzmi je i ispij, al' ostani svoj
Ne dopusti da ti ološ sudbu kroji
Kao čovjek časno, ti okončaj boj.
Bog neka sudi, Njegovo je pravo
Al' ako se za to u pakao pada
Što li tek čeka dželate i suce
Od čijih ruku nevin čovjek strada.
Foto: 1. DPCM/brothersofthebook.com
Autor: Zlatko Pinter
