Moj kutak

On dođe k nama po volji svog Oca...

Ta silna svjetlost što se s neba javlja

I kroz tminu tešku baca moćnu zraku

Na dijete malo pade usred noći

I Boga našeg obasja u mraku

On dođe k nama po volji svog Oca

Radi nas ljudi i našega spasa

Muku je podnio i razapet bio

Al' ne reče riječi niti pusti glasa

Kalež svoj gorki ispio je Krist

Da opet ljude na pravi put vrati

Ima li veće ljubavi od one

Koja se smrću Svog Jedinca plati?

A Bog je Sina dao za nas grješne

Prepustio Ga bijesu ljudske rulje

Dopustio je da nevinom sude

Obijesni tati, silnici i hulje

Bičevan, mučen i razapet bješe

Prikovan na Križ i proboden mačem

I usred duge agonije teške

On vidje Svoju Majku kako plače

„Ne boj se Majko, to je volja Oca

Jer pisano je, tako mora biti

Eto Ti sina, tu kraj Tebe stoji

I nemoj za mnom više suze liti“

Kolika snaga u djetetu tome

Što obasjava ga sjajne zvijezde zraka

Radi nas poslan je od Stvoritelja

Da Božji narod izbavi iz mraka