Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Prema podacima HMDCDR (Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra domovinskog rata), za Hrvatsku se tijekom 1991. - 1995. borilo oko 9.000 Srba.
To bi prema ustroju kakav je tada imala Hrvatska vojska odgovaralo jačini od oko 3 brigade (uzmemo li neku “srednju” vrijednost za brojčano stanje, budući da se broj vojnika u takvoj formaciji kreće od 1.500 do 5.000).
...
Obzirom da je nerijetko u pojedinim razdobljima rata popunjenost naših ratnih brigada bila u većini i osjetno manja od 1.500, ova bi procjena mogla biti sasvim blizu realne…, zaključuje se na Braniteljskom portalu.
Srbi su, dakle, nesumnjivo dali svoj doprinos u oslobađanju i uspostavi samostalne Republike Hrvatske, kao i sve druge manjine (Mađari, Muslimani, Česi, Slovaci, Romi, Nijemci, Austrijanci i drugi), a u postrojbama Hrvatske vojske borilo se i između 650 i 1.000 stranih dragovoljaca (Engleza, Iraca, Škota, Mađara, Francuza, Nijemaca, Španjolaca, Talijana itd.).
Sve u svemu, postotak onih koji nisu bili Hrvati a dali su svoj obol oslobađanju Domovine, bio je između 20 i 25% i to se ne smije nikad zaboraviti.
Nikola, Mišo i Petar
U lipnju 2015. umro je Nikola Šegulj. Hrvatski dragovoljac koji se nije libio stati u obranu svoje domovine, sahranjen je na pravoslavnom groblju Sv. Arhangela u Drnišu.
“Do posljednjeg dana radio je kao vozač u jednoj kninskoj firmi. Nikada mu nije palo na pamet tražiti neko pravo, neke beneficije ili bilo što što bi mu pomoglo u njegovom životu”, kazali su tada za portal Dnevno Nikolini suborci iz 142. Drniške brigade.
Ali, to nije sve.
Nikolu su na nekom ljepšem mjestu čekala dvojica braće, Mišo i Petar. Također dragovoljci, hrvatski vojnici koji su sa šahovnicom na čelu stali u obranu Hrvatske.
Svi umrli u istoj godini
“Sva trojica su umrli u roku jedne godine i to svi u dobi od oko 50 godina. Niti jedan nije ostvario nikakvo pravo kako bi im se malo olakšalo. Nisu to, doduše, niti tražili… Petar je, također, smrt dočekao u civilnoj, radnoj mirovini. Lojalni, pošteni i odani… Ne želimo da se to prešuti”, slažu se drniški branitelji.
Doznajemo kako su pokojni hrvatski branitelji Nikola, Mišo i Petar imali još dvojicu braće koji su sedamdesetih godina u potrazi za boljim životom otišli u inozemstvo. Kad je u Hrvatskoj počeo rat, ni oni nisu mirovali. Nisu mogli gledati razaranje Hrvatske pa su pomagali humanitarno.
Drniški primjer skromne, pravoslavne braće koja, za razliku od mnogih, nisu puno razmišljala pri odabiru strane, pogodio je mnoge.
Skroman i težak život bez ikakvih prohtjeva, s tko zna kakvim oboljenjima i kolikim neprospavanim noćima, doveo je do prerane smrti trojice braće koji su sada postali samo dio suhoparne statistike o umrlim braniteljima.
Drugi upravo čitaju... |
|
Photo: 1. DPCM
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.