Open menu

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

POVIJEST

HRVATSKA KROZ POVIJEST
Mukotrpni proces pročišćavanja i revitalizacije Teritorijalne obrane
Oslobađanje garnizona "JNA" na području Općine Dugo Selo i zauzimanje vojnog skladišta "Prečec" (4/15)
 

Dugo Selo

 

DEVEDESETE - Grad Dugo Selo  (piše: Zlatko Pinter)

 

 

Oružane snage bile su i zakonski ideološki čvrsto vezane za vladajući politički sustav i njegovu ideologiju

 

 - nastavak

 

Teritorijalna obrana

 

Funkcioniranje sustava Teritorijalne obrane u novim uvjetima nastajanja hrvatske države bilo je krajnje osjetljivo i veoma složeno pitanje, prije svega radi njezine naslijeđene strukture, koja je formalno i institucionalno još uvijek bila dijelom oružanih snaga države agresora. Ovaj paradoks nije lako objasniti bez podrobnije analize, međutim, ovom prigodom istaknut ćemo samo neke od najvažnijih aspekata tog problema.

Prema »Zakonu o općenarodnoj obrani« i usvojenoj doktrini ONO i DSZ (»Opšte-narodne odbrane i Društvene samozaštite« bivše »SFRJ«), Oružane snage sastojale su se od »Jugoslavenske narodne armije« i »Teritorijalne odbrane«. Postrojbe Teritorijalne obrane u slučaju rata automatski su se aktivirale i njima su od tada zapovijedali pričuvni časnici i dočasnici »JNA« (odnosno, »rezervni« oficiri i podoficiri)  koji su odmah dobivali status i ovlaštenja djelatnih vojnih osoba. Pričuvne postrojbe imale su isti ustroj kao i djelatna vojska (od razine desetina do brigada).

Svaki vojni obveznik imao je u tom sustavu »ratni raspored« prema mjestu prebivališta, i točno je znao u koju se postrojbu, na koju dužnost i na koje »zborno mjesto« mora javiti u slučaju mobilizacijskog poziva Ureda za obranu svoje općine. Periodično su se radi uvježbavanja ratnih vještina, edukacije u pogledu ovladavanja novim vrstama naoružanja, te održavanja potrebite razine bojeve spremnosti i moralno-psihološkog stanja, održavale vojne vježbe, dok je zapovjedni kadar imao dodatne zadaće i obveze, sukladno pravilima i programima koje je propisivao »Savezni sekretarijat za narodnu odbranu«.

Čin pričuvnog dočasnika ili časnika »JNA«, dobivali su samo oni koji su prije odlaska na redovito odsluženje vojnog roka prolazili kroz filtar lokalnih partijskih »komiteta«, te su tek nakon niza sigurnosnih provjera i obveznog učlanjivanja u SKJ, postajali kandidati za upućivanje u neki od »obučnih centara« za »rezervne vojne starešine« (jedan od glavnih bio je smješten u Bileći – Bosna i Hercegovina). Tijekom vojnog roka, i nakon njega (u sklopu rada s vojnim obveznicima Teritorijalne obrane), prema propisima i planovima rada, posebno se moralo voditi računa o »MPV« (»Moralno-političkom vaspitanju«) u cilju adekvatnog »moralno-političkog obezbeđenja« (MPOb). Bila je to ustvari, posvemašnja ideološka indoktrinacija koju je vojno-politički establishment nastojao prenijeti na najširi i najvitalniji dio populacije, kako bi ona u slučaju potrebe poslušno izvršavala sve njegove naloge.

Oružane snage (pa time i Teritorijalna obrana) bile su i zakonski ideološki čvrsto vezane za vladajući politički sustav i njegovu ideologiju iz koje su i proistekle, te je jedna od njihovih najvažnijih zadaća bila očuvanje »samoupravnog socijalističkog poretka« na postavkama usvojenih smjernica koje je oblikovao SKJ. Stoga nije čudno, da je u samim temeljnim načelima »Koncepcija opštenarodne odbrane i Društvene samozaštite« počivala na odrednici po kojoj »Radni ljudi i građani, narodi i narodnosti SFRJ organizuju odbranu i zaštitu na idejnim osnovama Programa Saveza komunista Jugoslavije... «. To je, naime, značilo, da u ovom sustavu, na svim ilole odgovornijim položajima mogu biti samo oni koji su politički podobni, odnosno pojedinci u koje se može imati puno povjerenje.

U tako naglašeno politiziranom i ideologiziranom vojno-obrambenom sustavu (čija je prvenstvena zadaća bila čuvati postojeći politički sistem i vladajuću oligarhiju, a ne narod, državu i njezin teritorijalni integritet), naslijeđena je struktura pričuvnog zapovjednog kadra Teritorijalne obrane u koju se nova hrvatska vlast uistinu nije mogla pouzdati, utoliko prije, što je i »JNA« dobrim dijelom svoju strategiju agresije gradila na masovnom angažiranju upravo tih postrojbi u krajevima koji su bili nastanjeni u većini srpskim stanovništvom.

Zato se moralo pristupiti formiranju novih obrambenih snaga (postrojbi Narodne zaštite - koje institucionalno nisu bile vezane za sustav Teritorijalne obrane), dok se u ovom sektoru stanje ne dovede u red.

Državni vrh na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom dr Franjom Tuđmanom, od početka je radio na konceptu pomirbe koji je u praksi značio angažiranje svih (neovisno o ideološkim svjetonazorima) u borbi za slobodu i stvaranje samostalne, slobodne, suverene i demokratske hrvatske države.

 

No, za to je ipak trebalo vremena, posebice kada se radilo o tako obimnim zahvatima kakav je u to vrijeme bio transformacija Teritorijalne obrane.

Ovo pitanje je bilo naročito osjetljivo u Zagrebu, obzirom na njegov politički i vojni strateški značaj, a također i zbog činjenice da je glavni hrvatski grad bio na najjačem udaru Kontra-obavještajne službe »JNA«. U tadašnjoj »Komandi grada Zagreba« (u koju je spadao i Gradski štab Teritorijalne obrane), bio je koncentriran najveći broj (djelatnih i pričuvnih) visokih časnika »JNA«, koji su svakako svojim autoritetom mogli stvari pokrenuti u jednom ili drugom smjeru. Na sreću, jedan respektabilan broj najutjecajnijih i najuglednijih djelatnih i umirovljenih visokih časnika – Hrvata – u samome početku jasno se odredio, stavljajući se na vrijeme na stranu svoga naroda, tako da je manevarski prostor za one koji su imali drugačije planove bitno sužen.

 Kakve su naravi bili prvi potezi koje je naša vlast poduzela vezano za zagrebačku Teritorijalnu obranu, svjedoči Mladen Vedriš, u to vrijeme predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba i kasnije predsjednik gradskog Kriznog štaba:

 

»Jedan od prvih poteza usmjerenih na sprječavanje armijske pacifikacije grada bila je odluka s kraja veljače 1991., o reorganizaciji Gradskog štaba Teritorijalne obrane koji je izuzet iz okvira Komande grada Zagreba JNA. Dva mjeseca kasnije Darko Grdić izabran je za zapovjednika novog GŠTO. Time je upravljački sustav gradske TO izuzet od nepouzdanih ljudi, odnosno, onih koji su bili vjerni armijskoj hijerarhiji. Novi poticaj stvaranju sustava obrane, ali po modelu u koji bi se uključio masovan broj ljudi, predložio je polovicom ožujka Milivoj Kujundžić. Koncept sveopće obrane nazvan Narodna zaštita Kujundžić je iznio pred Središnji odbor Hrvatske demokratske zajednice, stranke čiji članovi su pokrenuli šire obrambene aktivnosti...«

U manjim sredinama, međutim, gdje su se ljudi dobro znali, bilo je teško izbjeći međusobne animozitete na relaciji dragovoljciteritorijalci, pa niti transformacija TO nije uvijek tekla glatko. Treba, međutim, pošteno reći, da ogromna većina hrvatskih časnika i dočasnika (iz ranijeg sustava TO), prihvaća novi ustroj i stavlja se bez oklijevanja na raspolaganje hrvatskim obrambenim snagama, očitujući na taj način svoju visoku domoljubnu svijest. No, budući da je u bivšoj vojsci (čak i među pričuvnim časnicima i dočasnicima) bilo malo Hrvata, postrojbe TO i njihova zapovjedništva popunjavaju se i brojnim dragovoljcima koji nastoje na brzu ruku ovladati vojno-stručnim znanjima neophodnim za obavljanje svakodnevnih ratnih zadaća.

 

U sljedećih nekoliko mjeseci, ovaj mukotrpni proces pročišćavanja i revitalizacije Teritorijalne obrane, proveden je diljem Hrvatske, izuzimajući naravno, područja koja su bila izložena srpskoj »balvan revoluciji«. Hrvatski narod je pokazao visoki stupanj zrelosti, ujedinivši se onda kada je to bilo najpotrebnije, odbacujući sve podjele i sukobe koji su ga mogli udaljiti od cilja kojem je težio.

Za zapovjednika Teritorijalne obrane općine Dugo Selo, već 1. srpnja 1990. godine je postavljen Stjepan Bertek, a krajem iste godine ŠTO uspostavlja i formalnu vezu s MORH-om, preko pukovnika Karakaša, očekujući naredne zadaće.

 

U svome iskazu o događanjima u prvim mjesecima rata, Bertek ističe jako dobru suradnju sa tadašnjim Sekretarijatom za narodnu obranu na čijem je čelu bio Jakov Pandža, te Policijskom postajom Dugo Selo, odnosno, njezinim zapovjednikom i dozapovjednikom Stjepanom Benčekom i Josipom Begovićem.

 

- nastavlja se -

 

 

  1     2     3     4    5     6     7     8      9     10     11     12     13     14     15  

 

 

 

 Foto:  1. UCM

 

Autor: Zlatko Pinter

 
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 

Zlatko

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 448 gostiju i nema članova online

A- A A+
Srbija će ove godine morati priznati Kosovo?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

Nove objave

Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com