PRESS
Piše: Dida
“Udba je nekoliko puta upozoravala Zagrebačku nadbiskupiju na političke aspekte u kampanji oko Stepinca poslije njegove smrti, a posebno u vezi Stepinčeva groba. Čak je predloženo i sprovedeno u djelo da se odgovorni kaptolski djelatnik za uređenje i vođenje Stepinčeva groba administrativno goni zbog remećenja javnog reda i mira.” (???)
Mnogo je riječi već napisano na temu života i smrti kardinala Alojzija Stepinca pa tako ja ne mogu svojim pisanjem otkriti nešto novo. Ipak, gledajući emisiju Otvoreno na HRT dana 13. srpnja, gdje je bila tema završetak rada mješovite komisije pri Vatikanu, vezano uz donošenje odluke proglašenja Stepinca svetim ili ne, ne mogu ostati ravnodušan i ne reagirati.
...
Kao i u većini emisija Otvoreno, uvijek se manje ili više odskoči od glavne teme pa tako nije ni ova bila iznimka. Najmanje su vremena, skoro pa ništa, pričali o Komisiji i njenom radu a više su, odnosno cijelu emisiju posvetili iznošenju mitoloških podataka. Najradije bi ih osobno odnijeli Papi na uvid, bez obzira što je rad iste završio. Njima bi dodatno teretili kardinala po svim osnovama odgovornosti: da nije dovoljno glasno vikao, da nije dovoljno politički djelovao, da nije s oltara dovoljno dugo prozivao.
Tako je s tog gledišta teme i ničim izazvan, u nedostatku dokaza koji bi teretili kardinala Stepinca, Pupovac na pitanje voditelja "kada će priča o kardinalu završiti sa jedinstvenim, odnosno zajedničkim zaključkom srpske i hrvatske strane?" dotični odgovorio: "Eto, i danas se opstruira od strane politike obilježavanje dana prisilnih pokrštavanja u Glini."
Što reći osim da je pametnom dosta.
Teretiti umrlog Stepinca nečim što se danas događa ili ne je van svake pameti. Pupovčeva izjava ima određenu težinu jer je izgovorena javno i izgovorena od izvanrednog profesora na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bez ikakve političke i osobne odgovornosti u nedostatku argumenata lamentirati na temu vrlo je degutantno i neozbiljno od jedne javne osobe i podliježe barem javnoj isprici, ako ne nečem težem. No koliko on osobno snosi krivnju za izrečeno, isto toliko odgovornost snosi i voditelj odnosno uredništvo emisije.
Da je pravde i pravice sudbina voditelja Smrtića bila bi identična sudbini Domagoja Novokmeta, donedavnog voditelja te emisije koga je nasilno naslijedio Smrtić. Za Domagoja znamo da je prešutio upozoriti gosta koji je iznio lažne argumente na teret DORH-a.
Pravice i pravde u većini programske sheme HRT-a već dugo, točnije od osamostaljenja Hrvatske, jednom riječju rečeno - n e m a.
No, da se vratim Pupovcu i njegovoj retorici. Shodno izrečenom iz njegovih usta u emisiji vrlo se lako da zaključiti kakve tek onda riječi izgovara na svojim predavanjima i kojom retorikom govori studentima kada su teme vezane uz neke od događanja koja nisu njemu „pod kapu“!!! Ona hrvatska događanja.
Punih pluća i u jednom dahu, Pupovca i njegovo lamentiranje je vrlo glasno podržavao svojim izjavama i njegov istomišljenik Klasić, također profesor na odsjeku za povijest (istoriju) pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osporavajući dvadeset tisuća pozitivnih članaka u američkim medijima u periodu od dvadeset godina.
Što reći o čovjeku i njegovom mišljenju, te to razmatrati kao nekakvo učeno i relevantno mišljenje kada taj Klasić može mrtav hladan izjaviti:
“Domovinski rat je bio i agresija i građanski rat i protiv toga nisam čuo niti jedan argument osim da ću ići u zatvor”, govori Klasić i nastavlja prikazujući to osobnim primjerom smjerajući na građanski rat: “U ljeto 1991. godine u Sisku sam obukao uniformu hrvatskog vojnika, a moj susjed i najbolji prijatelj s kojim sam odrastao u srpsku odoru. On nije bio građanin Nikaragve ili Makedonije, već građanin Hrvatske. Čak ni u Pečuh nije otišao. Otišao je u Petrinju“.
Da, čak bih se mogao i složiti s Klasićem i reći: točno je da je njegov susjed u odlasku bio građanin Republike Hrvatske, međutim već je dolaskom u Petrinju postao građanin samoproglašene Republike Srpske Krajine jer vlasti RSK nisu svojim "građanima" dopuštali da pribave hrvatske putne isprave već su svima redom izdavali dokumente samoproglašene Republike Srpske Krajine. Dakle pravno i službeno pri identifikaciji ti „klasićevi građani“ nisu bili građani Republike Hrvatske nego Republike Srpske Krajine.
No činjenica da je ta tvorevina bila na području Republike Hrvatske govori da je taj čin proglašenja bio agresija ali to ne može, odnosno ne želi javno izreći Hrvoje. Da li je to nešto čudno? Nipošto, jer znajući tko su mu bili mentori tokom školovanja dovoljno govori i o njegovoj retorici o svim „hrvatskim temama“, pogotovo na račun kardinala Alojzija Stepinca u emisiji Otvoreno.
Na osnovu iznesenog upućujem zamolbu uredništvu HRT-a:
Molim vas u ime naroda, koji vam svojom rtv pretplatom dodatno puni platne vrećice, zadovoljite barem minimum minimuma ozbiljnog dijaloga kojeg ubuduće temeljite na činjenicama a ne lamentiranju pojedinaca kao što su Milorad Pupovac i Hrvoje Klasić.
Pozdrav od autora.
Foto: HRT
Autor: Dida
