PRESS
Piše: Dida
Zašto trpimo teret odgovornosti i obveza koje nas svakim danom čine sve više nesretnima, nezadovoljnima, mrzovoljnima?
Isto onako kako je izraelski narod morao ostati, a nije, počeo je mrmljati protiv Gospodina i Mojsija jer su, iako oslobođeni ropstva i izvedeni iz Egipta, bili umorni od putovanja u obećanu zemlju. Zamislite, oslobođeni a umorni!?
Izraelski narod je za otrežnjenje „dobio“ malo zmija i zmijskih ugriza, a mi danas poslije korizme i Uskrsa dobili smo po koji kilogram, ne zmija, već masnih naslaga.
...
Pa tako i mi danas, kao društvo isto tako i kao pojedinci, izbjegavamo stvarne trenutke. Bojimo se danas modernog „izlaska iz ropstva Egipta“. Bojimo se promjena. Zašto? Zato jer ih se plašimo. Jasno mi je da čovjek uvijek bira način/model koji mu najbolje odgovara i od kojeg ima najviše nekakve koristi a najmanje štete, ali mi nije jasno zašto trpimo teret odgovornosti i obveza koje nas svakim danom čine sve više nesretnima, nezadovoljnima, mrzovoljnima. No zašto je tome tako napisali su poznati psiholozi tone i tone knjiga.
Čovjek u biti želi biti patnik, čovjek želi da mu bude loše, da svako malo živi u očaju, da gubi živce i da truje svoj život na sve druge negativne načine, a da mu to sve netko svakodnevno servira uz smiješak ne pitajući za odobrenje.
Zašto se tako teško odlučujemo na nešto novo, na promjene? Što nas to sprječava? Možda genetski “materijal“? Možda limitirana kvaliteta, mentalna ograničenja ili onaj model iz prethodnog pasusa?
Kakav je to otpornik koji nam brani da kažemo dosta?? Ili smo zadojeni jednim od najvećih „strahova“ današnjeg čovjeka, strahom da možemo ostati bez interneta i telefonske veze ako nam „umre“ baterija, tako da uopće ne razmišljamo o promjenama. Nemojmo se ocjenjivati po statističkom prosjeku, jer svaki život, pa tako i naš, poznaje jedino zakon individualnosti.
Stoga pokrenimo najobičniji život, suočimo se sa svim svojim strahovima, pokrpajmo „amputirane“ dijelove svog tijela jer ipak nas je Bog stvorio od „smjese“ dobrote i ljubavi. Budimo obični ljudi, budimo puni običnosti i živimo obične živote. Zlobu smo pokupili hodajući svijetom, odbacujući Njega i Njegov naum i vjeru.
Zato bi za početak bilo najbolje da budemo „nitko i ništa“, mi ljudske jedinke kao glasači i naši političari kao netko što nešto nude.
Sretna vam predizborna kampanja. Razmišljajmo glavom običnog čovjeka, onog koji je svaki dan „nitko i ništa“, jer je samo čovjek!
Pozdrav od autora.
Foto: youtube
Autor: Dida
