PRESS
INVALIDI I INVALIDNOST Piše: Željko Galović - Dida
Preživljavaju i onda dožive BUM i puno krvi...
Nakon suicidnih misli i pokušaja suicida, bez uputnice pojavio se pacijent kod psihologa. Dobar dan doktore; dobar dan, odgovori doktor. Imam problema sa psihom. Za što vam trebaju ovi nalazi od mene, pita doktor? Za mirovinu? Ne, odgovara pacijent! Za procjenu invalidnosti onda? Ne, odgovara pacijent!
Onda dobro, odgovara doktor i upita: što se desilo? Pokušao sam se ubiti ali nisam mogao pronaći metke, žena ih je premjestila na neko drugo mjesto.
...
Kada se to desilo, slijedeće pitanje doktora. Shvativši sa malim vremenskim odmakom, jer još mu je košmar u glavi, pomislio je da li uopće postoji razlog nastavka razgovora koji bi imao smisla i svrhe, jer je uvod bio jako ponižavajući.
Možda su to taktička pitanja psihologa! Neka su, ali takav pristup zatvara pacijenta u njegovu čahuru i odbacuje svaku mogućnost za iskreni razgovor. No ipak je nastavio razgovor i kao završetak dobio terapiju (tablete). Doduše, trebale su mu tablete, ali iznad svega trebao mu je jedan razgovor, onako muški razgovor. Da izbaci iz sebe svu onu nakupljenu negativnu energiju. Nije dobio razgovor, osim ako pod razgovor smatramo ovaj kratki i provokativni dijalog.
Neću generalizirati sve pokušaje psihološke i socijalne pomoći invalidima na ovaj slučaj, ali nemali broj dolazaka psihologu preslika je ovog slučaja.
Što se dogodilo posljedično?
Ovakvi primjeri su stvorili stanje da imamo bolesne invalide i branitelje na psihološkoj bazi koji uporno tvrde da su zdravi. Nisu, i to njihova okolina, njihove supruge i djeca znaju i osjete. Žive, odnosno, preživljavaju s tim svaki dan. Preživljavaju i onda dožive BUM i puno krvi.
Još je puno teže ako znamo da američka vojska, koju svi uzimamo kao nekakav uzor, svojim psima koji dožive granatiranje dodjeljuju dijagnozu PTSP i umirovljuju. Umirovljuju i dodjeljuju skrbnika koji o njemu brine. Da, dobro ste pročitali psi, skrbnik...
Naš sustav nije odradio niti radio na pojedinačnim slučajevima. Prepustili su stihiji koja je dovela do toga da se u periodu od završetka rata do danas ubilo više od 3.282 branitelja. Ove brojke govore da pristup struke nije bio dobar, dovoljan i kvalitetan. Nije struka radila na terenu među, kako sam napisao, „zdravim“ braniteljima.
No još više zabrinjava zastrašujuća činjenica da niti nakon ove velike brojke samoubojstava nema nekakvih ozbiljnih pomaka.
Ne oglašava se alarm.
Stihija je na djelu, namjerna ili ne. Ipak mislim namjerna nebriga države koja je svoju proaktivnu ulogu „doktora i skrbnika“ zamijenila donošenjem zakona koje nitko ne poštuje i ne postupa po njima.
Pozdrav od autora.
Foto: UCM
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
