PRESS
Piše: Željko Galović - Dida
Darwina bi hrvatske prijelazne vrste oduševile
“Da bi se postupalo razumno – malo je imati samo volju... potreban je i fosilni zapis predaka“... i još nešto?
Što je to nešto što nedostaje? Okruženje!
...
Kažu neki znanstvenici da prema fosilnim nalazima sve upućuje da smo nastali od jednog jedinog pretka! Tako navode da su se ribe razvile u vodozemce, a gmazovi u sisavce!
No stvarnost je sasvim drugačija. Nigdje niti jednog fosila neke prijelazne vrste, nigdje dokaza o postupnom razvoju prijelazne vrste! Recimo, nigdje fosila zmije s nogama ili žirafe s vratom koze ili morskog psa koji hoda plažama našeg Jadrana. Malo zapliva, pa kad se umori opet na plažu. Što nam to govori?
Da postoji neusklađen odnosno neujednačen fosilni zapis. Pa se tako pojavljuju vrste jedne za drugom koje se malo ili ništa ne promjene i naprasno nestaju iz fosilnog zapisa. Tako između inih vrsta šišmiša poznamo vrstu koja koristi sonarni sustav, odnosno eholokaciju, te se najednom pojavljuju kao vrsta bez vidljive poveznice s nekim primitivnijim pretkom.
Ako bismo istu sliku htjeli izraziti u obrnutoj projekciji, rekli bismo da međusobna sličnost osnovnoga građevinskog i vezivnog materijala u živim bićima, usprkos postojanju beskrajnih razlika, govori o postojanju odgovarajuće namjere, volje i smisla.
Eto ga, ovo je bitno, po meni najvažnije u daljnjoj razradi tematike. Postojanje odgovarajuće namjere, volje i smisla.
Dakle sve više se glasno razmišlja u znanstvenom okružju da se tijekom dugih vremenskih razdoblja vrste uopće nisu mijenjale i da u vodu padaju sve teorije da je iz jedne vrste nastala druga vrsta. Znanstvenici, neki još uvijek u nedoumici, traže prave odgovore na ta pitanja, neki na prekretnici. Neki čak sumnjaju da će ih ikada i znati dok nisu čuli za jednu mikro lokaciju, jednu malu zemlju, dok nisu doznali za samostalnu Hrvatsku!?
Geografska lokacija na kojoj obitavaju Hrvati prepoznata je kao jedna jako dobro očuvana lokacija s dokazima o prijelaznim vrstama
Vrlo dobro očuvanim koje se ne daju zubu vremena unatoč velikim, rekli bi tektonskim, promjenama na ovom prostoru. Rijetko bi bilo koja vrsta uspjela „pobjeći“ zubu vremena kao ova naša prijelazna. Čak bi i Darwin ostao šokiran ovakvim pronalaskom! Kakav jadni Madagaskar kao centar proučavanja i srž knjige “Očuvanje pogodnijih rasa u borbi za život”! Niti morfologija, fiziologija, psihologija, sociologija, medicina, pedagogija i koje sve druge grane znanosti nisu naišle na ovako dobro očuvane prijelazne vrste. Biser do bisera, pravo bogatstvo.
Ovi prostori dali su cijeli smisao znanstvenim utemeljenjima za kako sam već naveo odgovarajuće namjere, volju i smisao o ostanku prijelazne vrste. Naša hrvatska zbilja, što ova današnja tako i ona ne tako davna, može potvrditi sa stotinu dokaza da postoje prijelazne vrste i sa stopostotnom sigurnošću dokazati da vuku zapise od svojih prijašnjih vrsta. Tako naše prijelazne vrste izvrsno dograđuju fosilni zapis jer okruženje to traži od njih i time samo potvrđuju znanstveno stajalište da ipak postoje.
Tako danas imate kod nas Hrvata prijelaznu vrstu koja se pojavljuje sa jako vidljivim poveznicama svog primitivnog pretka koristeći njegov prijašnji sonarni sustav, odnosno eholokaciju pa mogu prepoznati u cijelom spektru kojoj boji da budu bliže u određene dane u određenoj godini. Prepoznaju svojim sonarom kada se treba prilijepiti na crveno ili kada treba stati na plavo. Sve po cijenu produženja vrste, bez obzira na sve izazove čak i one po život opasne.
Isto tako ima jedna vrsta, mislim da je najrasprostranjenija koja obožava crvenu boju i oblik petokrake te sva njena sukladno boji krvava činjenja a u isto vrijeme voli crne „ustaške“ kune. Razvili vrhunski sonar i eholokaciju gdje te crno obojane kune mogu naći u izobilju. Više crveno, manje crno pa opet crveno i tako unedogled.
Posebno su ove naše prijelazne vrste dokazale da je održiva teorija kako organi koji se ne koriste vremenom zakržljali te da se ta stečena svojstva kod živih bića kasnije mogu prenijeti na potomstvo i pokoljenja. Ovi „naši prijelazni“ dokazali su kako se i zakržljali mozak može sačuvati od izumiranja i prenijeti na svoju vrstu u nastanku. Nema veze što nema mozga, ili ga ima tek toliko da se preživljava, svejedno kao vrsta opstaju, razmnožavaju se i produžuju vrstu.
No što bi i Darwina jako razveselilo, mišljenja sam dovelo do delirija, je činjenica da se razvila ili opstala tako jedna prijelazna vrsta koja sve to može riješiti, ali ne rješava već uživa u svim rabotama prijelaznih vrsti. Nešto poput onih ogromnih lavova s ogromnim očnjacima koji su pustošili sve što su stigli.
Naši prostori pokazuju kako mogu zajedno živjeti, lavovi i gazele, zmije i žabe, orlovi i štakori, vukovi i ovce. Dokazuju oni svijetu da je Darwin bio apsolutno u pravu kada je napisao kako su nastali od jednog jedinog pretka.
Ja sam, unatoč mišljenja da smo djelo kreacioniste, pokleknuo i vrlo blizu vjerovanju da su ove naše prijelazne vrste nastale od jednog jedinog pretka!
Imena osobni interes.
Pozdrav od autora!
Foto: inricristo.org
Autor: Željko Galović - Dida
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.
